Dan nakon što je (privremeno?) odbijen nasrtaj nekoliko bogatih klubova na najpopularnije klupsko nogometno natjecanje na svijetu - Ligu prvaka - prisjetit ćemo se deset najupečatljivijih finalnih utakmica ovog natjecanja, nekada poznatog pod nazivom Kup Europskih Prvaka...

AC Milan 4-1 Ajax -- 1969.

Ajax je 1969. godine postao prvi nizozemski klub koji se kvalificirao u finale Kupa prvaka, ali unatoč tome što je u svojim redovima imao ponajboljeg igrača svog vremena Johan Cruyffa, u finale protiv Milana, koje se igralo upravo na Realovom Santiago Bernabeu, je ušao kao autsajder. Milan je bio momčad koja je ulijevala strah protivnicima, a na putu do finala su izbacili dva prethodna osvajača trofeja. S talentom Giannija Rivere i Pierina Pratija u napadu očekivali su osvajanje svog drugog naslova prvaka Europe. Talijanski prvak nije razočarao. Ajax je otpuhan s terena i već na poluvremenu je Milan vodio s 2:0, a do kraja utakmice je Prati postigao i hat-trick i do danas je ostao posljednji igrač koji je to uspio napraviti u finalu. Ajax se kasnije vratio u velikom stilu - osvojili su tri uzastopna naslova prvaka Europe od 1971. do 1973. godine, ali ta večer je pripala samo Milanu.

Barcelona 3-1 Manchester United -- 2011.

Bila je ovo repriza finala Lige prvaka iz 2009. godine, a Manchester je na Wembley stigao tražeći osvetu za poraz rezultatom 0:2 od Katalonaca u finalu dvije godine ranije. No, navijači osvajača Premier lige te sezone ponovno su doživjeli razočaranje. Iako je Wayne Rooney u prvom poluvremenu poništio vodstvo koje je Barceloni donio Pedro, Barcelona je svojom tiki-takom nadigrala Fergusonove trupe i ponovno im nanijela poraz. Lionel Messi i David Villa su zabili golove u nastavku, a Messi je dominirao terenom i stvarao razliku u igri. "Nitko nas nije ovako nadigrao. U mojoj trenerskoj karijeri, ovo je najbolja momčad s kojom sam se suočio." rekao je nakon utakmice Sir Alex Ferguson.

Celtic 2-1 Inter Milan -- 1967.

1967. godina je bila ona u kojoj je Celtic osvojio sve što je mogao - naslov prvaka Škotske, škotski kup i škotski liga kup, a onda je uslijedio i najveći trofej od svih. U susretu s dvostrukim europskim prvakom u Lisabonu, Celticova napadačka snaga je bila prejaka za defanzivno orijentirane Talijane, iako su oni prvi došli do vodstva. Tommy Gennell i Stevie Chalmers su golovima u drugom poluvremenu preokrenuli situaciju u korist Škota, koji su dobili naziv 'Lisabonski Lavovi' i postali prva ne-latinska momčad koja je osvojila naslov prvaka. "Napravili smo to igrajući nogomet, čisti, predivni, inovativni nogomet. Nije bilo negativne misli u našim glavama." rekao je nakon utakmice trener Celtica Jock Stein. Ono što je ovaj trofej učinilo još vrednijim je činjenica da ga je osvojila momčad sa svih jedanaest igrača rođenih u krugu od 50 kilometara od Glasgowa, što je ostvarenje koje se sigurno više nikada neće ponoviti u modernom nogometu.

Manchester United 4-1 Benfica -- 1968.

Manchester United je možda postao prvi engleski klub koji je osvojio naslov prvaka Europe zahvaljujući ovoj pobjedi, ali još je važnija činjenica da je to bila kulminacija desetogodišnjeg razdoblja ponovne izgradnje momčadi nakon užasne tragedije iz Minhena 1958. godine, kad je u avionskoj nesreći poginula gotovo kompletna prva momčad. Jedan od preživjelih, menadžer Matt Busby, koji se također nakon nesreće borio za život, izgradio je novu momčad i odveo je na sami vrh europskog nogometa. Za to su im bila potrebna tri gola u produžecima, od kojih je najupečatljiviji bio onaj kojega je legendarni George Best postigao nakon solo prodora. Kapetan Bobby Charlton, također jedan od preživjelih iz nesreće, je uskoro bio na slavnim stepenicama Wembleya na putu do trofeja namijenjenog pobjedniku. "Znao sam da postoji spoznaja da je nešto u tom trenutku završilo, nešto što je toliko dugo dominiralo našim životima. Otišao sam u svlačionicu i ispio dvije boce piva." napisao je Charlton kasnije u svojoj biografiji.

Real Madrid 4-3 Stade de Reims -- 1956.

Kup Europskih Prvaka je imao svoju inauguralnu sezonu 1955./56. i na neki je način prikladno da je upravo prvo finale bila jedna od najpamtljivijih utakmica u 65 godina dugoj povijesti ovog natjecanja. Oni koji su imali sreće uživo gledati prvo finale na pariškom Parku Prinčeva uživali su u napetoj utakmici s čak sedam golova u kojoj su se momčadi izmjenjivale u vodstvu. Stade de Reims je nakon samo deset minuta igre imao prednost od 2:0, da bi se Real golovima Alfreda Di Stefana i Hectora Riala vratio u igru već do 30. minute. Michel Hidalgo je ponovno donio prednost Francuzima, da bi Marquitos izjednačio za Real, a Rial svojim drugim golom donio pobjedu Španjolcima, koji su tako postali prvi osvajači ovog prestižnog natjecanja.

AC Milan 4-0 Barcelona -- 1994.

Pobjednik ovog finala, prije nego što je lopta i krenula s centra, bila je Barcelona - ili je barem takvo mišljenje bilo velike većine prije utakmice. Autsajder AC Milan, koji je u utakmicu ušao s nizom od šest utakmica bez pobjede u domaćem prvenstvu, bio je i bez suspendiranih stupova obrane Franca Baresija i Alessandra Costacurte, a zbog ozljeda su finale propustili Marco van Basten i Gianluigi Lentini. S druge strane je stajao 'dream team' Barcelone, u kojem su bili Romario, Hristo Stoichkov i Pep Guardiola i koji je pod vodstvom Johana Cruyffa igrao najbolji nogomet koji je Europa do tada vidjela. Drugi europski trofej u samo tri godine činio se već osvojenim. Ali, ne ako pitate igrače Milana. Talijanski prvak je dominirao igrom punih 60 minuta zabivši četiri gola i do kraja je bez problema sačuvao visoku prednost. "Nije da smo mi igrali loše - mi nismo igrali nikako." rekao je nakon utakmice Johan Cruyff.

Benfica 5-3 Real Madrid -- 1962.

Finale Kupa prvaka 1962. godine je donijelo dvoboj jedinih momčadi koje su do tada osvajale ovo natjecanje - Real Madrida i Benfice. Real je bio dominantna snaga na kontinentu, osvojivši svih pet prvih izdanja natjecanja, dok je Benfica bila novi dečko u susjedstvu i branitelj naslova, nakon što su prethodne sezone detronizirale španjolske gigante. Činilo se kako će Real do uvjerljivog trijumfa kada je Ferenc Puskas do 23. minute odveo Real do prednosti od dva gola, ali tada malo poznati dvadesetogodišnjak Eusebio uzima stvar u svoje ruke i u trenutku kad je rezultat bio 3:3 s dva gola odvodi portugalskog prvaka na krov Europe. Trener Benfice Bela Guttman je nedugo nakon finala napustio klub zbog sukoba s čelnicima oko plaće i na odlasku uputio riječi koje su i danas poznate kao Guttmanova kletva: "Ni za sto godina od sada Benfica neće ponovno postati prvak Europe." Skoro šezdeset godina je prošlo, a Benfica i dalje čeka na svoj novi naslov prvaka Europe.

Manchester United 2-1 Bayern Munich -- 1999.

Dok prvih devedeset minuta ovog dvoboja nije nešto o čemu bi se puno pisalo i pričalo, s izuzetkom gola Marija Baslera za vodstvo njemačkog prvaka, ono što se dogodilo u sudačkoj nadoknadi utakmice na Nou Campu ušlo je u anale nogometne igre. U zaostatku već pune 84 minute igre i s malim izgledima da njihov san o trostrukoj tituli ode u dim, Manchester United je kreirao nevjerojatnu dramu i slomio srca navijačima Bayerna. Preokret su režirala dvojica igrača koji su u igru ušli s klupe - Teddy Sheringham i Ole Gunnar Solskjaer. Prvo je Sheringham iz blizine pogodio za 1:1 i, činilo se, osigurao produžetke. Ali, ako su navijači Bayerna i bili spremni na taj šok, ono što je uslijedilo slomilo ih je do kraja. Dok je sat otkucavao 93. minutu, Solskjaer je nakon jedne gužve u šesnaestercu zabio za 2:1. Igrači Uniteda su poludjeli od slavlja, a Bayernov stoper Samuel Kuffour je ljutito lupao šakom o tlo.

Real Madrid 7-3 Eintracht Frankfurt -- 1960.

Možda najjednostranije finale u povijesti Kupa prvaka donijelo je to da najbolja momčad na kontinentu pruži nogometnu lekciju na vrhuncu soje snage, i to pred gomilom od 127.000 navijača na Hampden Parku u Glasgowu. Eintracht je čak i poveo golom Richarda Kressa, ali to se pokazalo pravom pogreškom. Taj je gol probudio zvijer predvođenu Ferencom Puskasom i Alfredom Di Stefanom. Di Stefano je zabio hat-trick, a Puskas čak i jedan gol više - Mađar je jedini nogometaš kojemu je to uspjelo u finalnoj utakmici do današnjeg dana. Real je u petom finalu u povijesti natjecanja osigurao svoj peti naslov prvaka i zadržao potpunu dominaciju u europskom nogometu.

Liverpool 3-3 AC Milan (3-2 u penalima) -- 2005.

Jedan od najvećih povrataka u povijesti nogometa i jedno od najvećih europskih finala začaralo je ljubitelje nogometa te kasne proljetne večeri u Istanbulu. "Ne vjerujem da netko može objasniti što se ovdje dogodilo." rekao je kasnije trener Milana Carlo Ancelotti. I bio je u pravu. Nema objašnjenja kako je momčad Liverpoola, koja je primila gol već u prvoj minuti i na poluvremenu gubila s 0:3 smogla snage za povratak u drugom poluvremenu, nakon što se u prvom poluvremenu činila kao razbijena vojska, niti kako je momčad Milana predvođena zvijezdama poput Kake, Shevchenka i Crespa uspjela prosuti takvu prednost protiv protivnika u čijim su redovima igrali tek nešto nadprosječni igrači poput Stevea Finnana, Djimia Traorea ili Harrya Kewella. Dio navijača Liverpoola koji je napustio Ataturk stadion na poluvremenu razočaran onime što su vidjeli u prvoj dijelu utakmice žalit će zbog svoje odluke do kraja života. Golovima Stevena Gerrarda, Vladimira Šmicera i Xabija Alonsa Liverpool se vratio u igru, u životu ih je nevjerojatnom dvostrukom obranom u samoj završnici produžetaka spasio Jerzy Dudek, koji će zablistati i prilikom izvođenja penala i tako kompletirati jedno od najvećih iznenađenja u povijesti nogometa uopće, a ne samo Lige prvaka.