Branič Manchester Uniteda Eliaquim Mangala, čiji je brat teško ozlijeđen u tragičnoj nesreći kad mu je bilo sedam godina, priznao je kako svojim igrama ove sezone nije opravdao svoju cijenu od preko 50 milijuna eura, ali je odlučan u namjeri da to ispravi, a nepokretni brat mu je glavna inspiracija na tom putu.


Njegova priča započela je među zgradama stambenog naselja Sartrouville u sjeverozapadnom predgrađu Pariza, a u razgovoru za Telegraph otvoreno je progovorio o događajima koji su oblikovali njegov život. Brzo je postalo jasno kako to nije bilo uobičajeno djetinjstvo.

"Moj brat Daniel je imao sedam godina. Volio je igrati nogomet. Kao i puno djece u tim godinama u Francuskoj, koji su živjeli u stambenim blokovima, igrao je nogomet na igralištu između zgrada. Onda je jednog običnog dana, s prijateljima igrao nogomet i lopta je otišla izvan terena i kroz otvor upala u parkiralište. U Parizu nema puno mjesta, tako da je većina parkirališta ispod zemlje. Bio je njegov red da ide po loptu, a kad se vraćao natrag, to se dogodilo. Automatska vrata su se spustila. Nije se uspio izvući na vrijeme i ostao je zaglavljen ispod njih."


Pokazujući na stražnju stranu vrata, nastavio je: "Njegov je mozak ostao bez kisika prilično dugo vremena. Ne znam jesu li ga vrata više puta udarila ili su ga jednom prikliještila, ali njegov mozak nije dobivao kisik. Od tog trenutka je ostao paraliziran. Bila je to tragična nesreća."


Zbog Danielovog stanja, s obzirom da mu je bila potrebna 24-satna briga, obitelj je napustila Pariz 1996. godine i preselila preko belgijske granice u gradić Namur.


"U Belgiji postoji centar specijaliziran za takve ozljede opremljen svime što je njemu trebalo. Moj brat nije mogao sam postati nogometaš, to je mogla biti njegova karijera, ali sada ne može hodati ni pričati. On i moja majka Madeleine još uvijek žive u Belgiji. On sada provodi jedan dio vremena kod kuće, a jedan dio u centru, a svaki Božić provodimo zajedno."


"On igra veliku ulogu u mom životu. Ja sam uvijek želio postati nogometaš, ali to sam napravio i zbog svog brata. On je mogao i sam biti nogometaš, ali zbog te nesreće nije, i još uvijek je izvor inspiracije za mene, mentalne inspiracije. On mi daje snagu, psihološki, a kad sam na terenu, osjećam se kao da to radim za njega. Moja majka, također. Ona je možda ponosna na ono što sam ja ostvario, ali pogledajte što je ona ostvarila - odgojila je dvojicu sinova, a jedan od njih je invalid, sama. Puno onoga što sada radim je i zbog toga da bih se mogao dobro brinuti i o njoj."


Mangala je imao pet godina kad je preselio u Namur i u belgijskom nogometnom savezu su željeli da uzme njihovo državljanstvo. Njegova juniorska karijera je započela u klubu Athletic Club Lustin, nakon čega je preselio u CS Wépionnais u Wépionu, pa u Union Royale Namur. Kao tinejdžer, Mangala nije bio ni sličan igraču kakav je danas.


"Bio sam jako mršav. Vrlo, vrlo mršav. Nisam se udebljao dok nisam napunio 21 godinu, ali sam bio brz i dobar u skoku, tako da sam karijeru počeo kao napadač. Tehnički nisam bio tako dobar kao neki drugi igrači, ali sam zbog svoje brzine zabijao puno golova glavom."


Prelazak u obranu uslijedio je nakon što ga je u svoje redove doveo Standard iz Liegea.


"Bilo je jasno da nisam dovoljno tehnički dobar kako bih igrao u napadu, tako da sam znao da se moram preseliti na poziciju koja će više odgovarati mojim karakteristikama i prednostima. Od šesnaeste godine sam počeo igrati kao defanzivni vezni. Marouane Fellaini je tada upravo napustio klub i to mi je otvorilo prostor za igru, do tada rezervu u U17 momčadi. Imao sam tek 18 godina kad sam, u svojoj drugoj sezoni kao profesionalac, počeo igrati na poziciji stopera."


 Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Mangalin uspon odveo ga je u Porto i učinio najskupljim stoperom na svijetu kad je prošlog ljeta za 58 milijuna eura preselio u Manchester City. Ipak, nije potrebno dugo kako bi se shvatilo da se on ni u jednom trenutku ne pretvara da mu je taj prelazak bio lagan.


"Kad dođete u klub za tako veliku odštetu, svjesni ste da se od vas puno očekuje. Ja to razumijem i shvačam kritike koje su na moj račun stigle s nekih adresa. Ja također moram biti brutalno iskren prema sebi i reći da nisam potpuno zadovoljan sa svojom sezonom. Ne želim tražiti isprike na bilo koji način, ali jedna stvar koja je imala utjecaja na mene ove sezone je to da sam u klub stigao jako kasno. Bio je 13. kolovoz kad sam odradio prvi dan priprema i tu mogu povući paralelu sa svojom prvom sezonom u Portugalu. Tamo sam stigao sredinom kolovoza i također nisam bio previše dobar. Nisa se uspio primjereno pripremiti. Odigrao sam samo petnaest utakmica u cijeloj sezoni i bilo je toliko loše da sam u siječanjskom prijelaznom roku želio otići negdje na posudbu kako bih više igrao.

Ljudi oko mene su govorili 'Ne, ne, ti si došao u novu ligu, u novu zemlju, moraš se naviknuti na to i onda će sve biti u redu'. U drugoj sezoni sve je i bilo u redu. Odigrao sam 40 utakmica i igrao sam jako dobro. Ipak, ja sam samokritičan i znam da nemam drugog izbora nego popraviti se. Kad ste skupo plaćeno pojačanje, imate obvezu igrati dobro. Imao sam nekih utakmica u kojima sam bio OK, neke su bile prosječne, a neke ne tako dobre. Nedostajalo mi je konstantnosti."


Patrice Evra je imao slično iskustvo kad je došao u Englesku, opisavši svoj debi u manchesterskom derbiju toliko brzim i žestokim da se osjećao kao da igra u perilici rublja. Martin Demichelis, vjerojatno najbolji stoper Manchester Citya ove sezone, je drugi primjer. Nemanja Vidić, također. Mangala je daleko od toga da je jedini.


"Imao sam priliku pogledati oko sebe. Mogao sam proučiti sve momčadi i velika je razlika između Premier lige i portugalske lige. U Portugalu, u 95% utakmica gotovo da očekujete pobjedu. U Engleskoj je liga puno kompetitivnija, igra se s više dugih lopti i puno se više daje naglasak na odbijenu loptu. Za sve se treba teško izboriti, a u Portugalu nema takvog intenziteta. Tako biste osvojili loptu u obrani i nakon toga imate svo vrijeme svijeta. Možete pogledati oko sebe, započeti napad, dodavati se okolo, dok je u Engleskoj protivnik uvijek blizu vas."


Na pitanje tko mu je najteži protivnik u Engleskoj odgovara: "Kun Aguero, na treningu. Ako je njegov dan..."


Mangala na pitanja odgovara smireno i promišljeno, potvrdđujući tako izvještaje iz Portugala i Belgije koji su govorili o njegovom proefsionalizmu i posvećenosti sportu. Mangala sigurno očekuje kako su bolja vremena pred njim.


"Mi u Manchester Cityu moramo biti iskreni i reći da je ovo bila teška sezona za klub. Ono što sam primijetio u ovoj zemlji jeste da stvari idu jako brzo. Prije nekoliko tjedana smo bili četvrti i to je bio 'kraj svijeta, morali smo promijeniti sve i ovo je bila užasna sezona'. Sada, ponovno smo tu, drugi. Ljudi vrlo brzo prosuđuju u ovoj zemlji, dok bih ja više volio da zaključke donosimo na kraju sezone.

Ipak, ne možemo se skrivati. Shvaćamo da nismo ostvarili naše ciljeve i da je bilo utakmica koje smo trebali pobijediti i neke stvari napraviti drugačije. Naš menadžer nam prije utakmica kaže: 'Pazite da ne pravite glupe prekršaje oko šesnaesterca, jer protivnik možda ima više, snažnije igrače'. Naša snaga je naša tehnika, a veliki broj naših igrača je građom sitniji od protivnika. Primili smo protiv Aston Ville golove iz slobodnog udarca i kornera, na primjer, a tako smo izgubili i u Burnleyu. Ne možemo sakrivati činjenicu da ovo nije bila sezona kakvu smo željeli i sljedeće sezone moramo biti puno bolji. Svi smo svjesni toga."