Saido Berahino u svom mobitelu čuva užasan snimak iz bolnice u rodnom Burundiju, male afričke državice bez izlaska na more, koju je napustio tijekom građanskog rata, koji je odnio i život njegovog oca. Video je snimljen kad se njegova majka prošle godine vratila tamo i prikazuje pacijente koji su zatvoreni u bolnici jer ne mogu platiti račune za svoje liječenje.


"Gledanje ovog snimka vam slama srce. To je slika koja mi je stalno negdje u mislima. To je užas. Neke pacijente drže tamo zatvorene jer ne mogu platiti svoje račune. Zdravlje nije besplatno. Toliko je puno siromaštva, toliko patnje. Dok mi razgovaramo ovdje, ljudi u Burundiju gladuju. To je užasno. Neke obitelji u nekim selima žive od pet dolara mjesečno. Zapitate se: 'Kako, dovraga, mogu živjeti od pet dolara?' Ali nemaju izbora."


Sada dvadesetjednogodišnjak, Berahino još uvijek nije posjetio svoju rodnu zemlju nakon traumatičnog leta kojim ju je napustio kao desetogodišnjak.

"Ljudi mi stalno govore da još nije pravo vrijeme za povratak. Ljude je jednostavno strah što će biti sa mnom ako se vratim. Oni ne žele da mi se nešto dogodi, posebno sada kad se približavaju izbori, a u tijeku su prosvjedi. Predsjednik Pierre Nkurunziza je odlučio kako želi i treći mandat. Ljudi ga više ne žele, jer je on na vlasti sada već gotovo deset godina. On je imao svoju priliku. Ništa se nije promijenilo, zemlja se ne razvija.

Svaka zemlja ima svoju korupciju. Ljudima je sve više dosta toga iz godine u godinu. Teško im je tražiti svijetlu budućnost, kad nemaju nikakvih šansi. Ne znam bih li trebao istupiti i nešto reći, jer se ne želim miješati u politiku, ali osjećam bol tamošnjih ljudi. Ja sam i dalje 100% Burundijac. Učinio bih sve što mogu za ljude tamo."

Zbog toga je osnovao i fondaciju pod svojim imenom, koja je otvorena prošlog utorka na svečanoj večeri u Londonu.

"Neki ljudi me pitaju 'kakav je Burundi, je li tamo vruće?'. Da, to je predivno mjesto, s lijepom prirodom i jezerom Tanganyika, ali je među pet najsiromašnijih država na svijetu. Medicinske sestre ovdje mijenjaju rukavice nakon što se pobrinu o jednom pacijentu. Tamo jedna medicinska sestra brine o 1000 pacijenata u istim rukavicama. Moraju koristiti iste. Tamo je jako lako dobiti svakakve infekcije. Tu su HIV/Aids, malarija, svakakve bolesti.

Mi ovdje otvorimo slavinu i voda je tu. Oni to ne mogu. Oni moraju pješačiti kilometrima kako bi došli do jezera, uzeli vodu, pješačiti natrag i onda je prokuhavati kako bi bila čista. Moj prvi projekt s fondacijom je dovesti što je više moguće pumpi za vodu u što je veći broj sela moguće, a uz pomoć WaterAida obučavati ljude koliko je važno imati čistu vodu, prati ruke, jer to može značajno smanjiti broj zaraza. Moj konačni cilj je izgraditi bolnicu."

 Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


On dobro zna koliko je toga Burundi propatio.

"Ja nisam jedino dijete koje je izgubilo oca u građanskom ratu. Neka su djeca izgubila oba roditelja. Tisuće djece je prošlo kroz to. To boli. Ja razmišljam o onome što je taj rat učinio meni, mojoj majci i sestrama. Moram gledati naprijed, u svijetliju budućnost. Nekih dana razmišljam o njemu, o tome kakav bih ja bio da je i on tu.

Moja majka kaže da je on bio poput mene, da radimo iste stvari. Stoga imam sliku u svojim mislima da je on bio baš poput mene. On me je napustio i ja se osjećam kao da živim za njega i ispunjavam njegovu ulogu. U odsustvu mog oca, ja sam sada glava obitelji."

Uvijek je postojao osjećaj da Berahinu nedostaje očinska figura, bliska ruka vodilja koja bi mu pomogla izbjeći neke pogreške koje je činio izvan terena i povremena čudna raspoloženja.

"Ne bih rekao da mi nedostaje očinska figura. Ja imam puno očinskih figura oko sebe. Čak i u klubu imam očinske figure. Svi momci u klubu su uvijek bili sjajni."

Ipak, po mišljenju kompletne momčadi, Berahino je ranije ove sezone znao biti problematičan.

"Morao sam naučiti da sam sada u industriji u kojoj će uvijek biti puno sukoba različitih osobnosti i moram naučiti kako se nositi s određenim ljudima. To je bio jedan proces učenja za mene, posebno ove sezone. Ljudi govore kako sam ja loš, kako radim ovo ili ono. OK, pravio sam neke pogreške, je li tako? Ja sam to priznao. Ali ja sam daleko, daleko od 'lošeg dečka'. Ljudi čitaju i čuju neke stvari o meni, ali nitko ne zna tko sam ja doista.

Napadaju me sa svih strana, govore da sam arogantan. Ja to ne razumijem. Zbog toga što smo nogometaši, ljudi misle da se mi moramo ponašati na određeni način. Oni ne razmišljaju o tome da smo i mi samo ljudska bića, kao i navijači. I ja sam također navijač. Mi smo ljudi, mi griješimo. Jedini razlog zbog kojeg sam ja uhvaćen u pogrešci je to što sam pod povećalom javnosti. Svi mogu vidjeti svaki korak koji učinim."

Za one koji ne znaju, Berahino je prošle sezone uhvaćen kako udiše nitrogen oksid, poznatiji kao plin za smijanje. Fotografija je snimljena 8. ožujka, a u medijima se pojavila mjesec dana kasnije.

"Klub me je kaznio zbog onoga što sam napravio. Ja sam prihvatio svoju krivnju. Naučio sam iz te pogreške i krenuo dalje. Ja pokušavam biti bolja osoba iz dana u dan. Odrastanje pred očima javnosti je teško. Morao sam se jako dobro prilagoditi."

22. listopada prošle godine Berahina je policija zaustavila zbog prebrze vožnje, a alkotest je pokazao previsoku razinu alkohola. Priznao je krivnju, kažnjen je s 3,400 funti i zabranjena mu je vožnja na godinu dana (smanjeno na devet mjeseci nakon odslušanog tečaja). Kaznio ga je i klub.

"Naravno da sam naučio i iz toga. Napravio sam pogrešku. Odslužio sam svoju kaznu. Ja i klub smo to riješili. Radim naporno svakog dana, pokušavam napredovati i kao igrač i kao osoba.

Bog mi je bio od ključne pomoći u izvlačenju iz situacija kad sam pogriješio. Ključ je u vjeri, u jakom duhu, u saznanju da sam na dnu, ali uvijek slijedi bolji dan, svjetlo na kraju tunela. Moja vjera je jača iz dana u dan, jer se uz njega osjećam sigurnije. Osjećam da me on nikad ne može iznevjeriti. Ja sam prošao kroz puno toga. Svi pravimo pogreške. Sada nema isprika ili priče 'OK, još sam mlad'. Sada sam zreo čovjek."


{adselite}

Stoga je bio posebno ljut kad se 19. travnja ove godine ponovno pojavila u medijima slika kako udiše nitrogen oksid.

"Slika je bila s istog događaja od prošle godine. S tim smo rasčistili kad se to prvi put pojavilo. Zašto opet ja? I drugi mladi igrači su uhvaćeni kako rade istu stvar, tako da su vjerojatno ponovno mene iskopali kako bi povezali priču.

Ja sam naučio 100% da se nikad ne izlažem situaciji u kojoj mogu biti ranjiv. Nema nikakvih isprika. Jednostavno, nemojte to raditi. Nikad ne znate na što je tko spreman. Kome vjerujem u životu? Vjerujem ljudima koji su bili tu kad sam imao uspone i padove u životu. Imam puno povjerenja u svo osoblje u klubu. Oni svaki dan ulažu veliki trud, žele da uspijem. Svi ovdje mi daju 100% od sebe, od kuhinjskog osoblja koje pravi hranu i daje mi lijepu večeru, do trenera koji uvijek žele da naučim više. Jednostavno to volim. Mogu imati lošu utakmicu, ali jedan od trenera ili igrača će mi uvijek prići i reći 'ne brini zbog toga, to je jedna od takvih utakmica, idemo dalje'."

Igrač pažljivo odgajan u Albionu od svoje dvanaeste godine često se povezuje s drugim klubovima. Sam Berahino je 4. veljače za Sky Sports izjavio kako mu navijači West Broma ne bi zamjerili kad bi 'krenuo za većim stvarima'. Ponuda bi ipak morala biti visoka kako bi se WBA odlučio na prodaju, viša od 25 milijuna eura.

"Naravno da sam sretan ovdje. 100% sam sretan ovdje. Znam da ovdje brinu za mene."

Ali, hoće li biti tu i na početku sljedeće sezone?

"Želim dati svoj maksimum za klub do kraja sezone, a to će mi otvoriti i priliku da budem u U21 reprezentaciji za Europsko prvenstvo. To je velika stvar za mene."

Sigurno je kako, jednog dana, želi igrati i u momačdi koja igra Ligu prvaka?

"Naravno. Nije pitanje 'mogu li to napraviti ovdje?' Trenutno rastem kao igrač, učim puno stvari ovdje. Tony Pulis i njegov prethodnik Alan Irvine su mi pomogli da postanem igrač kakav sam sada. Oni su me uvijek gurali naprijed."

Pulis, otvorena i očinska figura, je sjeo s Berahinom i rekao mu kako se može razvijati kao igrač, varirajući njegovu igru postavljajući ga na pozicije playmakera i napadača, a objasnio mu je i kako može dosegnuti zvijezde ako se bude profesionalnije ponašao.

"On mi je doista pomogao. Tony Pulis je učinio da budem svjesniji određenih situacija, ne samo u nogometu, nego i u životu. Ja sam radio s njim. On je popravio drugu stranu moje igre, povratak u obranu, igranje više za momčad, a rekao mi je i kako je potrebno više od talenta da bi se došlo do vrha. Morate analizirati igru.

Moj san je uvijek bio postati nogometaš. Želim učiniti svoju obitelj ponosnom. Želim motivirati ljude. Na počeku sezone sam imao u mislima to da ako mogu gurati sebe naprijed, raditi dobar posao za West Brom, ljudi kod kuće u Burundiju i ovdje će se ugledati na mene. Čudno je kad mi neki dječak priđe i kaže 'ti si moj uzor!'. Wow! Nisam znao da mogu tako utjecati na ljude koje i ne poznajem. Ja živim svoj san. Želim postići što je moguće više."

Berahino ima velika očekivanja da može postići nešto i s momčadi izbornika mlade reprezentacije Garetha Southgatea na Europskom prvenstvu sljedećeg mjeseca.

"Bit će to sjajno iskustvo. Ako budem pozvan, bit ću više nego sretan. Imamo puno dobrih napadača: Patrick (Bamford), Harry (Kane), (Danny) Ings i Callum Wilson. Uvjeren sam da s igračima koje imamo i s obzirom na način na koji smo uigravani od početka kampanje imamo veliku priliku natjecati se s najboljima.

Dobra stvar kad su u pitanju U21 momčadi je to što ima puno fleksibilnosti. Ja sam igrao i kao krilni napadač i kao centarfor. Na Garethu je odluka o tome gdje mogu igrati u momčadi. Ja ću biti više nego sretan ako mognem pridonijeti momčadi kao što to činim u klubu. Vrlo dobro surađujem na terenu s Harryem - definitivno. Bio sam 100% sretan zbog njega kad je dobio nagradu za najboljeg mladog igrača. On to zaslužuje. On je radio naporno, uspio je ostati u momčadi Tottenhama i dobija sve nagrade za to."

Berahino je odan Engleskoj, za čiju bi seniorsku reprezentaciju trebao debitirati sljedeće sezone. Svjestan je debate u nekim političkim krugovima oko imigranata.

"To me ljuti, ali razumijem i drugu dtranu: ljude koji su rođeni ovdje, koji možda osjećaju da nisu imali priliku kakvu sam ja imao."

Ipak, korištenje sportskog talenta je mladom imigrantu donijelo to da je on svoju priliku pretvorio u karijeru. Kimnuo je glavom, a zatim nastavio:

"Ja razumijem njihovu frustraciju. Ali nitko nije izbjeglica svojom željom. Ja sam doveden u situaciju u kojoj sam morao pronaći način za preživjeti. Morao sam napustiti svoju zemlju.

Ja cijenim sustav koji je omogućio određenom broju izbjeglica da dođe u ovu zemlju i ima bolju budućnost. Ovdje sam bio doista dočekan raširenih ruku. Ova zemlja mi je dala sve što sada imam. Cijenim ono što je ova zemlja učinila za mene i za moju obitelj.

Imam djevojku, koja je sada na fakultetu. I dalje živim kod kuće sa svojom majkom i sestrom, ali sada smo preselili u veću kuću. Jako sam blizak s majkom. Ona živi mirnim životom. Postane previše nervozna kad se igraju utakmice. Ona ne želi da protivnici startaju na mene. Ona je previše zaštitnički orijentirana. Takve su majke! Ona ostane kod kuće i moli se za mene da i dalje radim dobar posao."

Jedan od najponosnijih trenutaka sezone je bio kad je dobio retro dres s brojem 9 na dan posvećen Jeffu Astleu u utakmici protiv Leicestera 11. travnja.

"Bio sam jako ponosan zbog toga što sam nosio njegov dres na taj dan. To je bio vrlo emocionalan trenutak za mene. Pred sami početak utakmice sam se susreo s Astleovom obitelji. Rezultat nam nije išao u korist (poraz 2:3), ali navijači su bili sjajni i to je pokazalo ljubav kluba prema Jeffu Astleu."

Daleko od nekih neugodnih novinskih naslova, Berahino pokazuje i svoju altruističku stranu:

"Ja želim da ljudi shvate da se ne radi samo o toem da ja organiziram večeru, ljudi se pojave i to je to. Želim da shvate odakle sam došao i što točno želim napraviti kod kuće u Burundiju kako bih im pomogao. Kad dodirnete nečije srce i promijenite nečiji život, nema ljepšeg osjećaja."