Dok bi veliki broj sportskih direktora u nogometnim klubovima širom Europe rado za svoj posao izjavili kako imaju najteži posao u nogometu, malo ih se može pohvaliti kako su se morali boriti s takvim problemima s kakvima se Darijo Srna mora nositi iz tjedna u tjedan.
Otkako je započela ruska invazija na Ukrajinu, Shakhtar je prisiljen igrati svoje utakmice na preko 1000 kilometara daleko od svog doma, bilo to u Lvivu, Krarkhivu ili Kyivu.
Umjesto da poklekne pred takvim problemima, Shakhtar se s njima uspješno nosi već desetljeće. U razgovoru za web portal Transfermarkt, sportski direktor Shakhtara Darijo Srna je objasnio kako je ovaj ukrajinski velikan uspio, unatoč svim izazovima, sačuvati svoje mjesto u vrhu europskog nogometa, kako je krovna svjetska nogometna organizacija FIFA pokazala da nije spremna pomoći klubovima koji se nađu u teškoj situaciji, ali i najvažnije - kako klub koji ne može više igrati pred svojim navijačima uspijeva očuvati svoj identitet.
Zbog teške političke situacije, Shakhtar igra domaće utakmice na više od 1000 kilometara udaljenosti od svog doma već deset godina - kakve je to dugoročne posljedice ostavilo na klub i na momčad, kao i na odnos s navijačima?
- Mislim da je već u pitanju dosta toga rečeno. Ne igrati na svom stadionu i u svom gradu punih deset godina je vrlo bolno i, možemo reći, nenormalno. Nažalost, od 2014. godine, kad je rat počeo, naši navijači žive na raznim stranama svijeta i susrećemo ih svugdje. Kad je počeo sveobuhvatni rat, stanje je postalo još gore. Stoga, svaki stanovnik Donetska, svaki navijač Shakhtara ima samo jedan san - igrati na Donbas Areni. To je ono zbog čega danas dajemo sve za Ukrajinu, za ukrajinski nogomet, ne samo za navijače Shakhtara, nego i za ukrajinske navijače u cjelini. Shakhtar jeste i uvijek će biti lider ukrajinskog prvenstva, demonstrirajući predivan napadački nogomet u Europi i predstavljajući Ukrajinu na najbolji mogući način.
Uzimajući u obzir trenutnu ratnu situaciju, može li uopće postojati nešto kao što je normalan nogometni dan? I kako vi i vaša momčad uspijevate balansirati dnevne obaveze?
- Moramo razumjeti da u Ukrajini danas ima puno ljudi koji su u još težoj situaciji. Da, teško je planirati, teško je igrati, ali i dalje znamo za koga i zašto to radimo - za svakog Ukrajinca, za svakog vojnika koji voli nogomet, koji voli Ukrajinu. Pokušavamo poslati dobre i pozitivne emocije kada igramo u Europi i želimo da naši navijači, ukrajinski navijači, budu svugdje ponosni na Shakhtar.
Često ste u prošlosti govorili o tome kako su klub, igrači, izrasli u jednu veliku obitelj. Kako pomažete jedni drugima izvan terena?
- Ova naša obitelj, koja je vrlo velika, je uspjela sačuvati i klub i igrače. Stoga, znate, u teškim vremenima, prepoznajemo tko je tko. Želim reći da je Shakhtar uvijek bio i jeste jedna velika obitelj, zajedno s našim predsjednikom, koji drži cijelu obitelj ujedinjenu i pokušava je učiniti sretnom.
Uz rat, FIFA je kreirala pravila koja su omogućila ukrajinskim nogometašima da napuste svoje klubove bez plaćanja odštete. Nedavno ste kritizirali svjetsku asocijaciju zbog toga - možete li nam detaljnije pojasniti problem?
- Samo FIFA može objasniti u čemu je problem, ali oni to ne čine. FIFA bi trebala postojati kako bi štitila klubove i igrače u različitim situacijama, ali oni su to odlučili riješiti na ovaj način. Zbog toga FIFA nije donijela ništa dobro ukrajinskom nogometu, za razliku od UEFA-e, koja je pokušavala pomoći od prvog dana. FIFA, s druge strane, nije napravila ništa. Ali Shakhtar je izdržao, Shakhtar je preživio i nastavit će živjeti.
Kako se to odrazilo na vaš posao sportskog direktora u protekle dvije godine?
- To mi je dalo još više snage za rad, da učinim Shakhtar jačim zajedno s trenerom, predsjednikom i predsjednikom uprave. Na pravom smo putu. Ako FIFA misli da nam mogu krasti igrače i slabiti nas, onda je to vrlo velika pogreška, jer smo mi Ukrajinci.
Kako se klub uspijeva nositi s takvom situacijom i ne propasti i sportski i financijski?
- Naša DNA je takva da smo mi ljudi koji ne znaju kako gubiti. Ako govorimo o financijskoj strani, onda možemo zahvaliti Bogu da postoji takva osoba kao što je naš predsjednik, koji voli Shakhtar, voli Ukrajinu, voli Donetsk, voli Donbas i poštuje svakog navijača Shakhtara. Stoga, on uvijek pomaže klubu, a mi pokušavamo igrati svake sezone u Ligi prvaka, baviti se ulaznim i izlaznim tranferima, što osigurava financijsku stabilnost klubu.
Shakhtar je i dalje daleko najvredniji ukrajinski klub, momčad je vrijedna gotovo dvostruko više od one kijevskog Dynama, na primjer - kako biste opisali strategiju transfera u proteklih nekoliko godina?
- Naša strategija transfera je uvijek ista i ide nam dobro čak i u ovakvim vremenima. Mi imamo više nogometaša nego Dynamo Kyiv jer smo u protekle tri sezone igrali u Ligi prvaka. A nažalost, bez 22-23 igrača, uz konstantna putovanja i takav zgusnut raspored tijekom rada, teško je ostati na visokoj razini. Neću se osvrtati na druge protivnike, mi gledamo samo sebe. Imamo jasan plan za stvaranje najjačeg Shakhtara, koji će uvijek ostvarivati dobre rezultate i izvan Ukrajine.
Na primjer, Donetsk je poznat po redovnom dovođenju igrača iz Brazila u prošlosti i pretvaranju tih igrača u dobro poznate profesionalce u Europi... Zašto je klub bio toliko jak na brazilskom tržištu već godinama?
- Jer znamo kako to raditi. Da budem iskren, tržište se promijenilo u proteklih petnaest godina. Sada klubovi poput Manchester Citya i Chelsea kupuju puno igrača, čak i šesnaestogodišnjaka. Tržište se mijenja, moramo biti pažljivi. Kad postoji prilika i kad smo sigurni da postoji sjajan talent u Brazilu, moramo krenuti po njega. Svi brazilski nogometaši znaju za Shakhtar, znaju koliko je vrhunskih igrača prošlo kroz naš klub. Mislim da je idealan korak za svakog mladog igrača prije prelaska u veliki klub ta neka sredina kao što su Benfica, Shakhtar, Porto ili Ajax. Mogu reći da ćemo nastaviti slijediti tu politiku transfera.
Nako što ste igrali u Varšavi i Hamburgu, ovog puta ste domaćin u Gelsenkirchenu - kako je došlo do toga i kakve su vaše dosadašnje impresije?
- To se dogodilo zbog toga što je Rusija napala Ukrajinu. Zbog toga smo završili u Varšavi, Hamburgu, a sada u Gelsenkirchenu. Nadam se i doista želim da sljedeće sezone igramo u Ukrajini. Imam veliko poštovanje prema svim ovim gradovima, gdje smo toplo dočekani, gdje ima i puno Ukrajinaca. Ali ipak, naš dom je u Ukrajini, u Donetsku, tako da se nadam brzom kraju rata, pobjedi i povratku doma.