Tijekom tri desetljeća, premierligaškim terenima je prodefilirao ogroman broj vrhunskih napadača i iako je uvijek teško procijeniti tko je od njih najboljih, vjerujemo kako će se većina složiti oko liste od trideset najboljih koja slijedi u nastavku ovog teksta.


30. Ole Gunnar Solskjaer

"Kad sam prvi put došao na Old Trafford, vodič turističkih tura je mislio kako dolazim obići stadion." priznao je Solskjaer jednom prilikom. Informirao je vodiča kako je on zapravo stigao iz Norveške kako bi potpisao ugovor s Manchester Unitedom. Jedanaest godina kasnije njegovo je ime bilo među klupskim legendama, ne samo zbog pobjedničkog gola u infarktnoj završnici finala Lige prvaka 1999. godine, nego i zbog sudjelovanja u osvajanju šest naslova prvaka.

'Ubojica dječjeg lica' je postao poznat kao super-zamjena: trećinu svojih premierigaških nastupa upisao je ulazeći u igru s klupe za pričuve, što znači da je gol zabijao u prosjeku svakih 150 minuta. Četiri gola protiv Nottingham Foresta 1999. godine u utakmici u kojoj je također ušao s klupe je vjerojatno njegov najbolji učinak u ligi.

29. Jermain Defoe

Redovni strijelac, Defoe je u osam različitih premierligaških sezona upisivao dvoznamenkasti broj golova i jedini je igrač koji je zabio pet golova u jednom poluvremenu - u Tottenhamovom demoliranju Wigana 2009. godine rezultatom 9:1.

Unatoč bogatoj karijeri u Engleskoj, gdje je igrao za brojne klubove, svoj prvi i jedini naslov prvaka u karijeri osvojio je prošle godine kao 38-godišnjak u Škotskoj s Glasgow Rangersima. U siječnju ove godine se vratio u Sunderland, ali je već u ožujku objavio kraj karijere.

28. Jürgen Klinsmann

Istina, preko 200 nogometaša je postiglo više premierligaških golova nego Jürgen Klinsmann, ali malo njih je ostavilo takav trag kao sjajni njemački reprezentativac. Postao je jedno od prvih zvučnih pojačanja u premierligaškoj eri kad je 1994. godine iz Monaca preselio u Tottenham, iako je u Engleskoj bio omražen nakon Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. Ali, počeo je okretati simpatije na svoju stranu već na službenom predstavljanju, kad je upitao 'Ima li u Londonu nekih škola ronjenja?', nakon čega je zabio svoj prvi gol glavom u pobjedi na gostovanju kod Sheffield Wednesdaya rezultatom 4:3. U svojoj prvoj premierligaškoj sezoni je zabio 21 gol i proglašen je igračem godine u izboru novinara, ali je nakon samo godinu dana napustio klub. Predsjednik Tottenhama Alan Sugar rekao je tada kako Klinsmannovim dresom ne bi ni oprao automobil, no on se ipak vratio u klub tri sezone kasnije pomogavši Spursima da izbjegnu ispadanje iz lige.

27. Les Ferdinand

Nakon što je 1995. godine iz QPR-a preselio u Newcastle, u prvih pet sezona je zabio 101 gol. Niti jedan od tih golova nije zabio iz penala, pa je na vrhu ljestvice strijelaca Premier lige među igračima koji nisu izvodili jedanaesterce. S Newcastleom nije uspio osvojiti ligu, a nastavio je zabijati i u dresovima Tottenhama, West Hama i Leicestera, gdje je zabio 12 golova u sezoni u kojoj je proslavio 37. rođendan.

26. Jimmy Floyd Hasselbaink

"Na terenu je uvijek izgledao kao da je ljut na sve oko sebe." rekao je jednom njegov bivši suigrač iz Chelsea Gianfranco Zola. Ali, i taj bijes je bio jedan od motora koji su Nizozemca gurali prema uspjesima. Samo su trojica igrača bili najbolji strijelci Premier lige kao igrači više od jednog kluba - Robin van Persie, Alan Shearer i Hasselbaink.

Pravim imenom Jerrel, snažni napadač je postigao 18 golova u Leedsu, podijelivši prvo mjesto na ljestvici strijelaca s Michaelom Owenom i Dwightom Yorkeom u sezoni 1998./99. Nakon sezone u madridskom Atleticu (gdje je zabio 24 gola u 34 utakmice, završivši kao drugi strijelac lige unatoč Atleticovom ispadanju iz lige), zabio je 23 gola u 35 utakmica za Chelsea u sezoni 2000./01., od čega četiri u pobjedi protiv Coventrya rezultatom 6:1. U sezoni 2003./04. je s Chelseaem osvojio drugo mjesto u Premier ligi, nakon čega su slijedile epizode u Middlesbroughu, Charltonu i Cardiffu.

25. Romelu Lukaku

Otkako je stigao u Premier ligu činilo se kako se ima potrebu dokazati. Snažni Belgijanac je 2011. godine stigao na Otok s ogromnom reputacijom nakon što je za Anderlecht kao osamnaestogodišnjak zabio čak 41 gol. Iako je Chelsea za njega platio odštetu u iznosu od gotovo 20 milijuna eura, započeo je samo jednu premirligašku utakmicu prije nego što je otišao na posudbe, prvo u West Bromwich Albion, a onda u Everton, uz sugestiju da se mora dokazati kao vrhunski napadač. To je i napravio - postigao je 17 golova za Baggiese i još 15 njih u sezoni provedenoj na Goodison Parku.

Ipak, Chelsea i Jose Mourinho nisu bili uvjereni u njegove sposobnosti i na kraju su ga prodali Evertonu. U momčadi upitne kvalitete, Lukaku je zabio 53 gola u tri sezone, popravljavši svoju završnicu i suradnju sa suigračima iz godine u godinu. Iznenada su iz Chelsea ponovno pokazali interes, ali on se odlučio za Manchester United i, ironično, Mourinha. Uslijedila je i odlična epizoda u Interu pa konačno i povratak u Chelsea, koji se za sada nije pokazao dobrim potezom ni za njega ni za klub.

24. Carlos Tevez

Kontroverzni transfer argentinskog napadača u Englesku se u početku činio kao katastrofa. U svojoj prvoj sezoni nije uspio naći put do mreže sve do ožuka, a njegov je West Ham bio samo devet bodova iznad zone ispadanja. Ali, onda se pojavio pravi Carlitos: sedam golova za spas Čekićara i transfer u Manchester United, s kojim je osvojio dva uzastopna naslova prvaka. Stvari su išle dobro, ali Tevez ne bi bio Tevez bez kontroverzi - iznenada se odlučio preseliti u redove gradskog rivala Manchester Citya, iz kojeg su njegov dolazak obilježili slavnim plakatom s natpisom "Dobro došli u Manchester".

43 gola u samo dvije sezone prije nego što se vratio mrzovoljni Tevez, posvađao se s menadžerom Mancinijem i odigrao samo epizodnu ulogu u osvajanju naslova prvaka u sezoni 2011./12. Izuzetno talentiran napadač, ali teška osoba za suradnju.

23. Diego Costa

Ako je prethodno spomenuti Carlos Tevez kontroverzna osoba s kojom je teško surađivati, što tek onda reći za Diega Costu? Brazilac sa španjolskim državljanstvom je 2014. godine stigao u Chelsea iz madridskog Atletica i odmah postavio novi rekord - sedam golova u prve četiri utakmice. Do kraja sezone je tada 26-godišnjak koji je izgledao kao 40-godišnjak postigao 20 golova na putu do naslova prvaka, ali idila nije dugo trajala. Već u drugoj sezoni su ga navijači uzeli na zub i zajedno s Cescom Fabregasom i Edenom Hazardom na neslavnom transparentu proglasili 'štakorom', a sve je na kraju dovelo do otkaza Joseu Mourinhu.

Ipak, kontroverzni strijelac se vratio u formu u sezoni 2016./17., stigavši još jednom do brojke od 20 postignutih golova, dok su Plavci osvojili naslov prvaka pod vodstvom Antonia Contea, koji mu je ipak na kraju sezone dao do znanja kako više nije dio njegovih planova te se on vratio u Atletico, poručivši kako je dolazak u Chelsea bio pogreška.

22. Nicolas Anelka

"Ljudi često kažu kako je razdoblje u Arsenalu bilo najbolje u mojoj karijeri, ali to nije istina - najbolje sam igrao u Boltonu." rekao je jednom prilikom Nicolas Anelka.

Francuz je tri puta odlazio iz Premier lige, ali se uporno vraćao. Sa samo 19 godina je s Arsenalom osvojio naslov prvaka, sljedeće sezone je postigao 17 golova i isposlovao transfer u Real Madrid, koji se pokazao promašajem. Vratio se u Englesku na posudbu u Liverpool, pa u Manchester City, da bi na kraju otišao u Fenerbahce. Sam Allardyce mu je oživio karijeru u Boltonu, a s Chelseaem je u sezoni 2018/19 postao najbolji strijelac Premier lige s 19 postinutih golova, osvojivši godinu dana kasnije još jedan naslov prvaka. On i Carlos Tevez su jedini na ovom popisu koji su naslove prvaka osvajali s više od jednog kluba.

Nakon transfera u Kinu, posljednji put se vratio u Premier ligu kao član West Bromwich Albiona, odakle je otpušten nakon neprimjerene proslave gola antisemitskom gestom.


21. Dimitar Berbatov

Iako je 2002. godine s Bayerom igrao u finalu Lige prvaka, navijači Tottenhama nisu bili najsigurniji što dobivaju kad je uprava njihovog kluba dogovorila transfer bugarskog reprezentativca na ljeto 2006. Ali, nije trebalo dugo da Berbatov osigura kultni status zahvaljujući svom nonšalantnom, ali učinkovitom stilu igre. Uskoro ga je u svoje redove za 30 milijuna funti doveo Manchester United, a nakon nešto lošijeg starta uskoro je ponovno bio u punom pogonu, posebno tijekom sezone 2010/11, kad je postavio svoj osobni rekord od 20 golova na putu do titule prvaka.

U dvije sezone na posudbi u Fulhamu izgubio je još nešto od svoje brzine, koja mu ionako nikad nije bila glavni adut, ali to je njegove golove i igru učinilo još elegantnijima. U eri u kojoj su brzina i snaga bile smatrane ključnim karakteristikama svakog vrhunskog napadača, Berbatov je pokazao kako se i u Premier ligi može uspjeti na drugačiji način.

20. Fernando Torres

Transfer posljednjeg dana prijelaznog roka rijetko ima tako razoran učinak na jednu karijeru kao što je to bilo u slučaju Fernanda Torresa. Prije nego što je 2011. godine preselio u Chelsea, Torres je bio brz, precizan, učinkovit napadač. Nakon toga, postao je više predmet ismijavanja. Ali, u tri i pol godine u Liverpoolu bio je fenomenalan.

Od trenutka kad je prošavši elegantno kroz obranu Chelsea postigao svoj prvi gol u dresu Liverpoola počeo je pokazivati snagu i brzinu te sposobnost zabijanja golova u nizu. U svojoj prvoj sezoni zabio je čak 33 gola, od čega 24 u Premier ligi, a u sljedeće dvije još 39 golova u 70 utakmica, unatoč brojnim problemima s ozljedama. Ipak, i te su ozljede vjerojatno kumovalo njegovom kasnijem rapidnom padu, iako će ga se navijači Chelsea uvijek sjećati po golu Barceloni na Nou Campu u polufinalu Lige prvaka na putu do osvajanja titule prvaka Europe.

19. Gianfranco Zola

Ne cijeni se vrijednost svakog napadača samo po broju postignutih golova, a omaleni Talijan upravo je jedan od takvih. Zola nije pomogao samo Chelseau da na neki način transformira svoju igru, nego je svojim trikovima i inteligencijom unio svježinu u cijelu Premier ligu i zadivio navijače širom Engleske.

"U početku mi je otvoreni stil engleskog nogometa doista pomogao, jer sam došao iz Serie A, u kojoj se igralo puno čvršće u obrani." objasnio je Zola 2007. 1997. godine je dobio nagradu novinara za najboljeg igrača Premier lige, već u svojoj prvoj sezoni na Stamford Bridgeu, a u sedam godina provedenih u Londonu je osvojio dva FA kupa, jedan Liga kup i Kup Pobjednika Kupova. Ostao je žal zbog toga što je klub napustio s dolaskom Romana Abramovicha i tako propustio priliku osvojiti i Premier ligu.

18./17. Dwight Yorke i Andy Cole

Ovaj dvojac je jednostavno nemoguće zasebno ocijeniti i portretirati. Jedno od najslavnijih partnerstava u povijesti Premier lige rođeno je od prvog trenutka kad su Yorke i Cole zajedno istrčali na teren. "Kad smo Dwight i ja zaigrali zajedno, to je bilo kao da upoznate posebno ženu i odmah se zaljubite. Sve je odmah sjelo na svoje mjesto." objasnio je Cole 2010.

Kad je Alex Ferguson isplatio Aston Villi 12,6 milijuna funti za reprezentativca Trinidada i Tobaga, Yorkea, mnogi su čudno gledali na taj transfer, barem zbog činjenice da je već u momčadi imao Andya Colea, Solskjaera i Teddya Sheringhama. Ferguson je u prvim tjednima sezone 1998/99 rotirao igrače na pozicijama napadača, ali već do listopada postalo mu je jasno da ima dobitnu kombinaciju koju ne treba mijenjati - Yorke i Cole su tijekom tog mjeseca započeli zajedno pet utakmica i postigli devet golova, dok je cijela momčad zabila njih 19. Nitko više nije sumnjao da je iskusni Škot pogodio, a trostruka titula na kraju sezone bila je konačna potvrda.

U prve dvije zajedničke sezone Yorke i Cole su zabili ukupno 98 golova, no dolazak Ruuda van Nistelrooya iz PSV-a 2001. godine okončao je period u kojem su oni imali zagarantirano mjesto u momčadi. U prosincu te godine Cole je odlučio otići u Blackburn, a šest mjeseci kasnije za njim je krenuo i Yorke. Igrali su sjajno zajedno i u redovima Blackburna, kojeg su doveli do šestog mjesta u Premier ligi i plasmana u Kup UEFA, ali na kraju su se i njihovi putevi razišli kad su se 2004. godine posvađali s trenerom Graemeom Sounessom.

16. Robbie Fowler

Navijači jednostavno obožavaju kad lokalni dečko postiže golove u dresu njihovog kluba, pa nije čudo da su navijači Liverpoola Robbieu Fowleru dali nadimak 'Bog'. Svoj prvi hat-trick je postigao protiv Southamptona već u svojoj petog premierligaškoj utakmici, a drugi protiv Arsenala u tridesetoj, i to u razdoblju od samo pet minuta igre u prvom poluvremenu.

U eri Shearera, Klinsmanna i Wrighta, Fowler je bio najučinkovitiji od svih premierligaških napadača. Ali, onda ga je zaustavila ozljeda ligamenata koljena u sezoni 1996/97, a njegovo mjesto zauzeo je mladi Michael Owen, koji je vrlo brzo kao još jedan lokalni dečko postao idol navijača Redsa. Fowler se vratio na teren, ali je izgubio eksplozivnost zbog koje su ga se protivnički braniči plašili.

Epizode u Leedsu i Manchester Cityu, pa čak i emocionalni povratak na Anfield u siječnju 2006., nisu nikada povratile staru magiju.

15. Michael Owen

Owenu je bilo tek 18 godina i tek je igrao svoju prvu sezonu u Liverpoolu kad je u sezoni 1997/98 podijelio Zlatnu kopačku. Ne zadovoljivši se time, ponovio je taj uspjeh i sezonu kasnije, postavši usput i heroj navijača engleske reprezentacije zahvaljujući 'onom' golu protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.

Još uvijek izuzetno mlad, 2001. godine je osvojio i Zlatnu loptu, a u svakoj od sedam punih sezona u prvoj momčadi Liverpoola je postizao dvoznamenkasti broj golova, iako nikada nije uspio stići do brojke od 20 golova u Premier ligi.

Odlazak u Real Madrid pokazao se promašajem, ništa bolje nije bilo niti u Newcastleu, a zbog ozljede je imao tek epizodnu ulogu kad je s Manchester Unitedom 2011. godine konačno osvojio Premier ligu, da bi karijeru završio kao igrač Stokea.

 
14. Jamie Vardy

Vardy ima na svojoj strani sve argumente kako bi bio proglašen najvećim igračem Leicestera svih vremena. Njegovo turbulentno putovanje od tvorničkog radnika do prvog razreda englesko nogometa i engleske reprezentacije je sada već dobro poznato, ali njegova pozicija na ovoj ljestvici nema ništa s tim poetičnim faktorom, nego je isključivo zaslužena njegovim učinkom na terenu otkako je 2014. godine s Lisicama izborio plasman u Premier ligu.

Varey je u prvoj premierligaškoj sezoni postigao samo pet golova, a često je igrao na krilnim pozicijama, no eksplodirao je u sezoni 2015./2016. je s 24 gola pomogao Leicesteru da dođe do jednog od najvećih iznenađenja u povijesti engleskog nogometa - naslova prvaka Engleske. Do sada je već prešao brojku od 100 postignutih golova, a njegova navika da često zabija najjačim protivnicima je dodatni argument za visoko mjesto na ljestvici.

13. Robin van Persie

U posljednjoj sezoni Alexa Fergusona na klupi Manchester Uniteda taj je klub osvojio Premier ligu, velikim dijelom zahvaljujući dovođenju Robina van Persiea iz tada najvećeg rivala Arsenala. Nizozemac nije uspio osvojiti Premier ligu u osam sezona provedenih u redovima Topnika, u koje je stigao samo nekoliko dana nakon završetka sjajne sezone Nepobjedivih 2004., a ozljede su ga povremeno sprečavale da pokaže svoj puni potencijal, dok je istovremeno s pozicije krila preselio na poziciju napadača.

Ali, ljevonogi Nizozemac je dosegnuo svoj puni potencijal s 28 godina, kad je osvojio Zlatnu kopačku s 30 golova u posljednjoj sezoni na Emiratima, nakon čega je u debitantskoj sezoni na Old Traffordu zabio 26 golova kako bi pomogao da se Ferguson oprostio s 13. naslovom prvaka Engleske.

12. Teddy Sheringham

Sheringham nije osvojio veliki trofej do 1999. godine, ali je pomogao Manchester Unitedu da u četiri sezone osvojio tri naslova prvaka Engleske, što mu je donijelo i naslov Nogometaša sezone s 34 godine. Najbolji strijelac Premier lige u debitantskoj sezoni, preselio je iz Nottingham Forresta u Tottenham 1992. godine i brzo se prilagodio na ulogu drugog napadača, davši veliki doprinos i golovima i asistencijama. Kasnije u karijeri je igrao za Portsmouth i West Ham, postavši najstariji strijelac u Premier ligi s 40 godina.


11. Harry Kane

"Utakmica protiv Aston Ville na Villa Parku 2014. godine je bila prekretnica u mojoj karijeri. Prije toga sam pokazao da mogu biti dobar u Europa ligi i liga kupu, ali taj ulazak s klupe u Premier ligi i postizanje pobjedničkog gola u sudačkoj nadoknadi su bili pravi pokazatelj da sam spreman." rekao je Harry Kane pola godine kasnije.

Od tog trenutka nije više bilo koraka unatrag. Bio je to prvi od 21 premierligaškog gola te sezone. Još 25 golova uslijedilo je u sezoni 2015./2016., a još bolji učinak imao je u sezoni 2016./2017. kad je zabio 29 golova.

Kane je popravljao svoj učinak iz sezone u sezonu, pa nije čudo da je prešao i brojku od 30 postignutih golova u jednoj sezoni, čime se priključio malobrojnom elitnom klubu igrača koji su to uspjeli otkako se u jednoj sezoni igra 38 utakmica. Osim njega, to je uspjelo još Mohamedu Salahu, Cristianu Ronaldu, Kevinu Phillipsu, Thierryu Henryu, Robinu van Persieu i Luisu Suarezu.

A pred njim je još puno toga.


10. Ian Wright

Ian Wright je postao legenda Arsenala u ranim godinama Premier lige, a posljednji čin u redovima Topnika bio je osvajanje naslova prvaka Engleske s 34 godine, nakon čega je preselio na drugi kraj Londona, u West Ham. Njegovo razdoblje u West Hamu ostat će najbolje upamćeno po uništavanju sudačke svlačionice nakon što mu je sudac Rob Harris pokazao crveni karton u utakmici protiv Leedsa. Wright je uvijek bio temperamentan, ali malo je bilo boljih golgetera od njega.

9. Ruud van Nistelrooy

Malo je igrača koji svoje najbolje godine prožive nakon ozljede križnih ligamenata koljena, ali Van Nistelrooy je bio jedan od takvih.

"Ozljeda mi je dala mentalnu snagu koju ranije nisam imao." rekao je jednom prilikom. Ozljeda je odgodila i njegov prelazak iz PSV-a u Manchester United, ali sir Alex Ferguson nije odustajao od njega i pokazalo se kako je bio u pravu.

Već nakon prve sezone na Old Traffordu proglašen je igračem godine u Premier ligi, a sezonu kasnije osvojio je Zlatnu kopačku, pogodivši 25 puta protivničku mrežu u Premier ligi i 44 puta u svim natjecanjima. Njegov golgeterski učinak je bio impresivan, ali je ipak u pet sezona u redovima Uniteda osvojio samo jedan naslov prvaka.

Iz Uniteda je otišao 2006. godine nakon sukoba s Fergusonom i Cristianom Ronaldom.

8. Didier Drogba

"Nisu svi igrači spremni prihvatiti kritiku od strane vlastitih navijača. Neki bi se i slomili pod pritiskom." riječi su Didiera Drogbe, koji je 2004. godine iz Marseillea za 24 milijuna funti preselio u Chelsea. Njegovih prvih nekoliko mjeseci u Engleskoj su bili daleko od savršenih, mučio se s postizanjem golova i došao na metu protivnika, sudaca i navijača zbog pokušaja iznuđivanja jedanaesteraca.

Ali, reprezentativac Obale Bjelokosti je uspio okrenuti stvari u svoju korist i postati legenda Chelsea. Imao je ključnu ulogu u osvajanju dva uzastopna naslova prvaka pod vodstvom Josea Mourinha 2005. i 2006. godine. Sezonu kasnije je osvojio Zlatnu kopačku, da bi isto ponovio i u sezoni 2009./2010. s 29 postignutih golova, a tu je sezonu, u kojoj su Plavci još jednom osvojili naslov prvaka, završio hat-trickom protiv Wigana.

Nakon epizoda u Kini i Turskoj vratio se u Chelsea i 2015. godine osvojio i četvrti naslov prvaka, postavši i prvi Afrikanac koji je postigao 100 golova u Premier ligi. Zbog samih ostvarenja u Premier ligi Drogba bi zasluživao ovo mjesto, ali ono je učvršćeno osvajanjem Lige prvaka 2012. godine.


7. Luis Suarez

Luis Suarez - 22,8 milijuna funti, Andy Carroll - 35 milijuna funti. Ovo su bili iznosi koje je Liverpool isplatio 31. siječnja 2011. godine, a usporedba između dvojice spomenutih igrača danas se čini apsurdnom.

Ali, Urugvajac je stigao s teretom. Ne samo da je bio međunarodni zlikovac nakon što je u susretu protiv Gane na svjetskom prvenstvu obranio gol rukom i tako spriječio ovu reprezentaciju da prođe dalje, nego je i prilikom dolaska bio pod suspenzijom nakon što je u dresu Ajaxa ugrizao protivničkog igrača.

Suarezu nije odmah krenulo najbolje - u sezoni 2011./2012. je zabio samo 11 golova, ali vrijedi napomenuti kako je u još čak osam navrata pogađao stativu ili prečku.

Izazvao je nove kontroverze kad je suspendiran zbog vrijeđanja Patricea Evre na rasnoj osnovi, a kasnije je uslijedio još jedan ugriz - ovog puta stradao je Branislav Ivanović. Onda je stigla bizarna ponuda Arsenala u iznosu od 40 milijuna i jedne funte nakon što je u sezoni 2012./2013. zabio 23 gola, no ona je brzo odbijena, da bi Urugvajac u sljedećoj sezoni dosegnuo vrhunac forme i zabio 31 gol u 33 utakmice, u sezoni u kojoj je Liverpoolu pod vodstvom Brendana Rodgersa za dlaku izmakao naslov prvaka.

Nakon što je osvojio nagradu za igrača godine i europsku Zlatnu kopačku, 2014. godine je preselio u Barcelonu.

6. Dennis Bergkamp

"To je poput rješavanja slagalice - uvijek sam imao sliku u svojoj glavi kako će se situacija razviti tri ili četiri sekunde kasnije." objasnio je Dennis Bergkamp ukratko svoj stil igre, koji mu je omogućavao da uvijek bude korak ispred protivnika.

U Arsenal ga je doveo Bruce Rioc, prethodnik Arsena Wengera, koji je klub napustio nakon samo jedne sezone zbog sukoba s upravom kluba oko novca za pojačanja. Kombinacija nogometne inteligencije i elegancije učinila ga je jednim od najboljih napadača u povijesti Premier lige, a igrajući u napadu s Ianom Wrightom i kasnije Thierryem Henryem je osvojio dva naslova prvaka, postigavši pri tome 87 golova i upisavši 94 asistencije.

Kad je u sezoni 1997./1998. postigao 16 golova u 28 utakmica, proglašen je igračem godine, a njegov sjajni hat-trick u utakmici protiv Leicestera je Martin O'Neill opisao kao najblji koji je vidio u životu. Njegov gol protiv Newcastlea 2002. godine proglašen je najljepšim golom u Premier ligi od njenog osnutka.

5. Wayne Rooney

"Zapamtite ovo ime - Wayne Rooney!" povikao je komentator Clive Tyldesley kad se omaleni snažni napadač pojavio u dresu Evertona. Ali, Tyldesley nije bio nikakav vizionar. Oni koji su u to vrijeme pratili nogometne prijenose na ITV-u znali su da on na isti način najavljuje svakog mladog igrača. "Zapamtite ime Stacy Long!" "Čut ćete još puno toga o ovom dečku, Seanu Dohertyu!"

Ipak, s Rooneyem je pogodio. Nezaboravni gol koji je postigao protiv Arsenala u listopadu 2002. godine kao šesnaestogodišnjak je bio samo prvi od 208 premierligaških golova, najveći dio postignutih u dresu Manchester Uniteda, s kojim je osvojio pet naslova prvaka i nagradu igrača sezone 2010. Impresivna je i brojka od 103 asistencije, pogotovo za jednog napadača, a posebno kad se zna da su od osnivanja Premier lige do danas više asistencija upisali samo Ryan Giggs i Cesc Fabregas.

4. Sergio Aguero

"Obrambeni igrači me pogledaju, vide niskog malog dečka, pokušaju me oboriti, a ja samo prođem dalje i pomislim - vidimo se kasnije."

Ako je sjajnog Argentinca bilo teško oboriti, spriječiti ga da postiže golove bilo je gotovo nemoguće. Nitko se ne može mjeriti s odnosom broja golova i odigranih minuta bivšeg napadača Manchester Citya. On je gol u prosjeku postizao svakih 108 minuta, što je prosjek od gotovo jednog gola po utakmici.

Dennis Bergkamp je možda postigao najljepši gol u eri Premier lige, ali Aguero je zabio najpamtljiviji. Njegov gol duboko u sudačkoj nadoknadi utakmice protiv QPR-a koji je Cityu donio naslov prvaka 2012. godine je stigao u jednom od najdramatičnijih trenutaka engleskog nogometa. Zanimljivo, nagradu za najboljeg igrača lige dobio je tek u sezoni 2017./2018.

3. Eric Cantona

"Nisam ga udario dovoljno snažno, trebao sam ga udariti jače!" rekao je kontroverzni francuski napadač nakon što je nogom u glavu opalio navijača Crystal Palacea Matthewa Simmonsa. Iako će ga većina ljubitelja nogometa na Otoku najviše pamtiti upravo po tom kung-fu potezu na Selhurst Parku 1995., navijači Manchester Uniteda dobro znaju kako je upravo on transformirao klub koji 26 godina nije osvojio naslov prvaka u prvu silu Premier lige.

Podignute kragne, prsiju izbačenih naprijed, Cantona je vladao terenom i postizao u prosjeku gol u svakoj drugoj utakmici, što je odlična statistika za igrača koji nije bio klasični napadač. On je bio i strijelac prvog hat-tricka u povijesti Premier lige, u dresu Leedsa 1992. godine, u pobjedi protiv Tottenhama rezultatom 5:0.

2. Alan Shearer

29. je prosinac 1993. Mjesto radnje Ewood Park. 20:09 sati. Tim Sherwood centrira s desne strane, Alan Shearer pronalazi prostor za skok u šesnaestercu i zabija glavom pored vratara Evertona Nevillea Southalla. Bio je to klasični gol Alana Shearera, jedan od brojnih koje je na sličan način postigao u dresu Blackburna i kasnije Newcastlea. Ali, ovaj je bio poseban, iako on to nije znao u tom trenutku. Taj ga je gol doveo na prvo mjesto strijelaca Premier lige od njezinog osnutka. Taj rekord drži i danas. U 25 godina, nitko mu se nije uspio niti približiti.

Novoformirana Premier liga je u to vrijeme bila stara tek 16 mjeseci. Još je impresivniji Shearerov učinak kada se zna da je nekoliko mjeseci proveo izvan terena zbog ozljede križnih ligamenata koljena. Od Božića 1992. do rujna 1993. godine nije započeo niti jednu premierligašku utakmicu.

Prije ozljede, u 21 utakmici je zabio 16 golova, da bi ga do kraja sezone prestigao Teddy Sheringham s 22 gola. Nakon što je ozdravio i vratio se na teren, zabio je 24 gola u prvih 19 utakmica koje je započeo od prve minute.

U sezoni 1993./1994. je zabio 31 gol u samo 40 utakmica, sezonu kasnije 34 gola u 42 utakmice, a onu nakon toga 31 gol u 35 utakmica. 1994. godine su ga za najboljeg izabrali kolege igrači, a godinu dana kasnije novinari.

Nije ni čudo da je vlasnik Blackburna Jack Walker toliko želio zadržati Shearera u momčadi da mu je 1996. godine, kad je imao samo 25 godina, ponudio ulogu igrača-trenera. Shearer je ponudu ipak odbio i preselio u Newcastle za tada rekordni iznos i odmah postao najbolji strijelac lige i u novom klubu.

Do svog umirovljenja 2006. godine, Shearer je postigao 148 ligaških golova za Svrake, podignuvši svoj broj ukupno postignutih golova u Premier ligi na 260. Uz to, postavio je i rekorde za najveći broj hat-trickova (11), najviše hat-trickova u jednoj sezoni (5), i najviše golova u jednoj utakmici (5). 


1. Thierry Henry

"Moram postizati više 'bezveznih' golova. Ne želim zvučati pretenciozno, ali ja obično ne postižem ružne golove. Volim na terenu raditi neke lijepe stvari. Volim igrati za publiku." rekao je 2001. godine Thierry Henry. Nekoliko mjeseci ranije, Henry je zabio jedan od najljepših golova u eri Premier lige, na Highburyu protiv Manchester Uniteda, čija je vrata čuvao Fabien Barthez.

Henry možda nije zabio toliki broj premierligaških golova kao Shearer (175 - 260), ali nije ni igrao toliko utakmica (258 - 441), a njegov omjer broja postignutih golova i utakmica je bolji od Shearerovog (0,68 - 0,59).

Niti jedan drugi napadač nije uspio zabiti više od 20 golova u pet uzastopnih sezona. U četiri od tih pet sezona bio je prvi strijelac Premier lige, osvojivši i nagrade za igrača sezone u izboru igrača 2003. i 2004. godine, te u izboru novinara 2003., 2004. i 2006. godine.