Braniči širom Italije odahnuli su prije nekoliko tjedana kad je Filippo 'Super Pippo' Inzaghi službeno objavio kraj svoje bogate karijere, obilježene prije svega brojnim golovima svojstvenim samo rijetkim pravim golgeterima, koji znaju zabiti 'iz ničega'.
Inzaghi je, na puno načina, sušta suprotnost modernom napadaču. Naime, dok je njegov osjećaj za gol neupitan, njegova krhka građa, nedostatak brzine i loša tehnika baratanja loptom učinili su da izgleda kako ne može držati korak s brzim, modernim nogometom.
No, ono što je neupitno uvijek imao jeste osjećaj kako se naći u pravom trenutku na pravom mjestu, zbog čega je Alex Ferguson jednom prilikom rekao: "Inzaghi je rođen u zaleđu."
Zahvaljujući svom izvanrednom tajmingu i sposobnosti pretvaranja prilika u golove nogom, glavom, koljenom ili leđima, često se činilo kao da ima šesto čulo za postizanje golova.
Super Pippo, koji je 9. kolovoza napunio 39 godina, je u karijeri postigao 315 golova, uključujući i 25 za talijansku reprezentaciju. Nekoliko klubova, pa i onih koji će igrati u Ligi prvaka, bilo je zainteresirano za mogućnost da produži karijeru u njihovim redovima za još jednu sezonu, ali on je odlučio okačiti kopačke o klin i posvetiti se novom izazovu - treniranju omladinske momčadi Milana.
"Krećem od nule na jako skroman način, jer ono što sam radio kao igrač više nije važno, iako će to uvijek ostati u mom srcu." rekao je Inzaghi nakon što je preuzeo novi posao.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Službena stranica FIFA-e je tim povodom izdvojila deset trenutaka koji su obilježili njegovu karijeru.
28. kolovoza 1991.: Inzaghi je ubilježio svoj profesionalni debi u dresu Piacenze, njegovog matičnog kluba, u remiju rezultatom 1:1 protiv Modene u talijanskom kupu. Prvi nastup u Serie B je uslijedio 1. prosinca u remiju bez golova protiv Salernitane. Nakon toga je još neko vrijeme proveo u nižim ligama, prije nego što je 1995. godine pristupio Parmi, za koju je u četiri sezone postigao 41 gol u 96 utakmica.
2. rujna 1995.: Mladi napadač je postigao svoj prvi europski gol u uzvratnoj utakmici Kupa Pobjednika Kupova protiv švedskog Halmstada. Talijanski predstavnik je prošao dalje pobjedom 4:0, nakon poraza od 0:3 iz prvog susreta. Pokazalo se kako je to samo prvi gol u rekordnom nizu koji je stao na brojci 70, uključujući dva za Parmu, 27 za Juventus i 41 za Milan. Od tih 70 golova, 50 ih je postigao u Ligi prvaka, deset u Kupu UEFA/Europa ligi, dva u Kupu Pobjednika Kupova, jedan u Superkupu i sedam u Inertoto kupu.
Njegov učinak od 70 golova u 115 utakmica - u prosjeku 0.61 po utakmici - nadmašio je stari rekord Gerda Müllera, koji je postigao 62 gola u 71 utakmici. Ostao je najbolji strijelac europskih natjecanja nekoliko godina, prije nego što ga je pretekao Španjolac Raul, koji trenutno pored svog imena ima 77 postignutih golova u 161 utakmici. Inzaghi je, ipak, i dalje jedini nogometaš koji je postigao barem jedan gol u svakom europskom natjecanju.
29. listopada 1995.: Prvi gol u Serie A postigao je u pobjedi rezultatom 3:2 protiv svog bivšeg kluba Piacenze. Ukupno je u karijeri postigao 155 golova u najjačoj talijanskoj ligi - dva za Parmu, 24 za Atalantu, 57 za Juventus i 72 za Milan.
8. lipnja 1997.: Inzaghi je ubilježio reprezentativni debi pod vodstvom izbornika Cesarea Maldinija u remiju rezultatom 3:3 protiv Brazila. U reprezentativnoj karijeri je postigao 25 golova u 57 utakmica, od čega sedam golova u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, jedan na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006., 12 u kvalifikacijama za Europska prvenstva, dva na završnicama europskih prvenstava, te tri u prijateljskim utakmicama.
10. svibanj 1998.: Nakon što je pred početak sezone 1997./1998. stigao u Juventus, Inzaghi je oformio sjajno partnerstvo s Alessandrom Del Pierom. U pretposljednjem kolu sezone postigao je hat-trick u pobjedi rezultatom 3:2 protiv Bologne, kojom je Juventus osigurao naslov prvaka.
9. rujna 2001.: Unatoč sjajnom golgeterskom učinku u Juventusu, Inzaghi se našao na izlaznim vratima tog kluba, čemu je kumovalo dovođenje Davida Trezegueta. Juventusov gubitak bio je Milanov dobitak, a prvi gol za Rossonere je postigao u pobjedi protiv Fiorentine rezultatom 5:2. Sljedeća sezona pokazala se najplodonosnijom u njegovoj karijeri, jer je postigao 17 golova u ligi i 12 u Ligi prvaka, osvojivši s Milanom njihov šesti naslov prvaka Europe.
24. rujna 2003.: Na vrhuncu svoje snage Inzaghi je pretrpio prvu u nizu ozljeda koje su se protegle tijekom dvije teške godine. Problemi su počeli s neugodnom ozljedom glave u utakmici Serie A protiv Perugie, a nastavili se s istegnućem mišića lista, prijelomom lijevog gležnja, lomom ruke i ozljedom tetiva koljena. Unatoč tom lošem nizu koji se činio bezgraničan, Inzaghi se nikada nije predao i na kraju se ponovno vratio na vrh.
23. lipnja 2007.: Inzaghi je gotovo sam predvodio Milan do osvajanja Lige prvaka, postigavši oba gola u finalnoj pobjedi rezultatom 2:1 protiv Liverpoola. Njegov dres s te utakmice kasnije je prodan na aukciji za 17.335€, a novac je doniran odjelu neonatalne intenzivne njege bolnice Sveta Obitelj u Nazarethu.
16. prosinca 2007.: U finalu Svjetskog klupskog prvenstva Inzaghi je zabio prvi i četvrti gol u pobjedi Milana rezultatom 4:2 protiv Boca Juniorsa.
13. svibnja 2012.: U dobi od 38 godina i devet mjeseci Inzaghi je postigao posljednji gol u svojoj karijeri u prvenstvenoj utakmici protiv Novare.
"Ako niste rođeni kao Ronaldo ili Kaka, ipak možete postati sjajan igrač zahvaljujući posvećenosti nogometu, mirnoći i ljubavi prema onome što radite." rekao je Super Pippo, prije nego što je zatvorio posljednju stranicu izvanredne nogometne karijere.