U Splitu je noćas u 86. godini života preminuo Vladimir Beara, bivši vratar Hajduka i Crvene Zvezde, te reprezentacije Jugoslavije, jedan od najboljih vratara svih vremena. Komemoracija u srijedu u 12 sati u kino-dvorani na Poljudu, a pogreb istog dana u 18 sati na Lovrincu.
Vladimir Beara rođen je 26. kolovoza 1928. godine u Zelovu kod Sinja. Bio je jugoslavenski nogometni reprezentativac. U Hajduk je došao 1946. godine, kad mu je nakon gledanja treninga prve momčadi Hajduka prišao Jozo Matošić i rekao: "Mali, ajde stani na branku." Stao je, mnogi su mu pucali, a on se "bacao na sve strane". Trener Lemešić ga je odmah pozvao da sutradan dođe na trening juniorske momčadi.
Za seniorsku momčad Hajduka počeo je braniti 1947. godine, a već 1950. godine doživljava prvu veliku radost. Hajduk osvaja prvu poslijeratnu titulu prvaka Jugoslavije. Sa svojim bijelima još će osvajati titule prvaka države u nogometu 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954./55., koja mu je bila zadnja na golu Hajduka. Za Hajduk ima 308 nastupa. Ističemo da je Veliki Vladimir sudjelovao u još jednom osvajanju Hajdukove titule prvaka države. U prvenstvenoj sezoni 1970./71. bio je prvi suradnik Slavku Luštici kada je Hajduk nakon 16 godina čekanja ponovno postao državni prvak. Uz to je Vladimir Beara sa Crvenom zvezdom još osvojio 4 titule prvaka države i sudjelovao u osvajanju 2 nacionalna kupa Jugoslavije. U dresu Zvezde u sezoni 1959./60. dobio je Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji nogometaš u sezoni. Bilo je to prvi put da je vratar proglašen najboljim nogometašem.
Nakon Crvene zvezde odlazi u Alemaniju iz Aachena, a nogometnu karijeru završava u njemačkoj Viktoriji iz Kölna.
Po završetku nogometne karijere, nakon doškolovanja stječe diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi čuvenog njemačkog stručnjaka Seppa Herbergera. U sezoni 1964./65. preuzima treniranje njemačkog Freiburga. Nakon toga trenira Sitardiu iz Nizozemske, gdje ostaje dvije godine. Godine 1967. godine vraća se u domovinu i godinu dana trenira Rijeku, a zatim ponovno odlazi u Njemačku gdje postaje trener Fortune iz Kölna, također godinu dana. U sezoni 1970./71., kao što smo naveli, daje obol Hajdukovoj tituli. Potom trenira Osijek, gdje se zadržava šest mjeseci. Nakon Osijeka postaje trener, također na šest mjeseci, Troglava iz Livna, a zatim izbornik i trener državne reprezentacije Kameruna s kojom osvaja kup Afrike te dobiva odlikovanje za postignute iznimne rezultate s reprezentacijom ove afričke zemlje. Nakon povratka iz Kameruna, godinu dana trener je Dinare iz Knina, potom se vraća u Crvenu zvezdu, ovog puta kao trener vratara. Kao trener priskače i u pomoć NK Split, da bi trenersku karijeru završio kao trener Bregalnice iz Štipa.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Za državnu reprezentaciju Jugoslavije Beara od 1950. do 1959. godine ima 60 nastupa i to 35 nastupa kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene Zvezde. Debitirao je 8. listopada 1950. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledatelja, kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića. Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. godine (2:4).
Sudionik je tri svjetska prvenstva u nogometu: 1950. godine u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju, gdje sudjeluje u osvajanju srebrne medalje.
Najveće priznanje na nogometnom terenu dobiva 21. listopada 1953. godine. Zajedno s Vukasom, Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske. Bile su to njegove zlatne godine. Beara je dostigao svoj najveći nogometni domet i postao naš prvi i jedini vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.
Ističemo da je Vladimir Beara jednom čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta, a jednom veteranske reprezentacije Europe.
Hajduk.hr/Euronogomet