Svaka nogometna nacija, a vjerojatno i svaka momčad koja igra nogomet, ima utakmice koje sa sobom nose neke posebne uspomene, bile one negativne ili pozitivne. Njemci se, na primjer, uvijek rado prisjećaju finala Svjetskog prvenstva 1954. godine, bolje poznatog kao 'Čudo Berna', dok će Brazilci dugo pokušavati zaboraviti poraz od te iste Njemačke u polufinalu Svjetskog prvensta 2014.

Čak i prvi susjedi četverostrukih svjetskih prvaka, Austrijanci, imaju u sjećanju jednu posebnu utakmicu protiv svojih dugogodišnjih rivala. Kad god se ove dvije nacije susretnu, nogometni zaluđenici kopaju po povijesnim knjigama kako bi oživjeli sjećanja na pobjedu Austrije rezultatom 3:2 na Svjetskom prvenstvu 1978. godine u Argentini.

U tom trenutku, bilo je punih 37 godina otkako su Austrijanci posljednji put slavili protiv svojih puno uspješnijih susjeda i tadašnjih aktualnih svjetskih prvaka. Taj obeznađujući niz je konačno došao kraju, ne malim dijelom zahvaljujući njihovom napadaču Hansu Kranklu, koji je s dva gola zaslužio status legende u svojoj domovini. Utakmica je ostala upamćena pod nazivom 'Čudo Cordobe' s jedne strane ili 'Sramota Cordobe' s druge strane.

"U to vrijeme je Austrija imala svoju najbolju reprezentaciju svih vremena. Otputovali smo u Argentinu bez ikakvih velikih očekivanja. Stigli smo kao anonimusi i pokazali da čak i male nogometne nacije mogu napraviti iznenađenje. Vrhunac svega je bila ta utakmica u Cordobi. Pobijedili smo ih jednom u 50 godina i to je bilo to." rekao je Krankl jednom prilikom.

Krankl svojim komentarom nije imao namjeru umanjiti značaj te utakmice. Zapravo, želio je naglasiti koliko se malo razlika u snazi dviju nacija promijenila u toliko puno godina, što je ovu pobjedu učinilo značajnijom austrijskoj naciji.

Od Beča do Barcelone

S druge strane, ta je utakmica donijela veliki proboj tada dvadesetpetogodišnjem nogometašu, čija su četiri gola na Svjetskom prvenstvu natjerala čelnike Barcelone da ga dovedu u Španjolsku. Krankl je s katalonskim gigantom potpisao ugovor samo sedam dana nakon pobjede nad Njemačkom. Da stvar bude čudnija, Krankl je već ranije bio dogovorio uvjete suradnje s Valencijom, nakon čega su u Barceloni shvatili kako se radi o kvalitetnom igraču i umiješali se, pokvarivši posao svom rivalu iz lige. Kasnije je priznao kako mu nije bilo teško donijeti odluku da okrene leđa Valenciji i prihvati ponudu Barcelone.

S dolaskom na Iberijski poluotok, Krankl se suočio s velikim očekivanjima. U sezoni prije Svjetskog prvenstva u Argentini je dokazao svoju kvalitetu postigavši 41 gol za bečki Rapid i završivši sezonu kao najbolji europski strijelac. Iste te godine je završio kao drugoplasirani, iza engleskog reprezentativca Kevina Keegana, u izboru za najboljeg europskog nogometaša.

"Hansi-Burli', kako su ga od milja zvali u Austriji, se bez problema nosio s tim pritiskom, te je u svojoj prvoj sezoni od 69 ligaških golova Barcelone postigao 29, nadmašivi tako i rekord kojeg je 1957. godine postavio legendarni Alfredo di Stefano.

Trener Barcelone Lucien Müller je bio pun hvale za svoju najnoviju zvijezdu, proglasivši ga 'najboljim ljevonogim nogometašem kojeg je vidio nakon Ferenca Puskasa'. Sam Krankl je Barcelonu opisivao kao 'raj - nešto najbolje što se može dogoditi jednom nogometašu'. Proveo je dvije godine u ovom klubu, a čak je još jednom uspio rastužiti njemačke navijače - u finalu Kupa Pobjednika Kupova 1979. godine je bio strijelac pretposljednjeg i na kraju odlučujućeg gola u pobjedi rezultatom 4:3 protiv Fortune iz Düsseldorfa.

... i ponovno nazad

Unatoč svemu, nakon manje uspješne druge sezone u Kataloniji, bilo je vrijeme da se Krankl - koji se kao petnaestogodišnjak čak okušao i u ulozi vratara - vrati u svoj rodni Beč i u Rapid, gdje je započeo karijeru i gdje se najviše osjećao kao kod kuće. Do trenutka kad je objesio kopačke o klin, upisao je 449 nastupa za zeleno-bijele, postigavši pri tome čak 336 golova. 1999. godine je izabran u Rapidovu momčad stoljeća, ali i najbolji igrač kluba u dvadesetom stoljeću. Cijenjen je bio puno šire od granica rodnog grada, pa je tako austrijskim igračem godine biran u čak pet navrata - 1973., 1974., 1977., 1982. i 1988. godine.

Čim je završio igračku, Krankl je započeo trenersku karijeru, koja mu ipak nije donijela toliko uspjeha. Vodio je deset momčadi između 1989. i 2009. godine, uključujući i trogodišnje razdoblje na klupi austrijske reprezentacije.

"Imao sam svoje vrijeme. Imao sam svoje uspjehe, ili neuspjehe - kako su ih moji kritičari voljeli nazivati." rekao je Krankl, dodavši s osmijehom: "Moje najveće postignuće je 40 godina braka."

No, Krankl je imao talente i izvan nogometnog terena. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća je uživao u uspjehu i kao pjevač, izdavši singlove poput ‘Der Bätmän bin I’ i prepjev pjesme Paula Anke 'Lonely Boy', s kojom je bio na drugom mjestu austrijske top liste u siječnju 1986. godine. Redovni je sudionik događaja u austrijskim umjetničkim i intelektualnim krugovima.

Unatoč njegovim brojnim talentima, ‘Goleador’, ‘Spasitelj austrijskog nogometa’, ‘Hanse’, ‘Nachtfalke’ (Noćni orao) or ‘Graue Bomber’ (Sivi bombarder) - da navedemo samo neke od njegovih brojnih nadimaka - će uvijek ostati upamćen ponajprije kao heroj austrijskog nogometa, ne malim dijelom zahvaljujući 'Čudu Cordobe'.

{youtube}Cpe9LUubo40{/youtube}