Još jedna legenda svjetskog nogometa napustila nas je - u 85. godini u noći sa subote na nedjelju umro je bivši talijanski nogometaš, trener i izbornik Cesare Maldini.
Igračku karijeru započeo je 1952. u Triestini, a 1954. prešao je u Milan, u kojem je imao dosta uspjeha i na domaćem i na međunarodnom planu, odigravši 347 utakmica i postigavši 3 gola. Kao igrač osvojio je četiri prvenstva Italije i Kup europskih prvaka s Milanom, u kojem je pet godina bio i kapetan. 1966. godine je prešao u Torino na jednu sezonu, nakon koje je i završio igračku karijeru.
Za A-reprezentaciju Italije nastupio je 14 puta od 1960. do 1963. godine, a posljednje dvije godine bio je i kapetan, ali je bio manje uspješan nego u Milanu. Debitirao je 6. siječnja 1960. u pobjedi 3:0 protiv Švicarske, a kasnije je sudjelovao na SP 1962., na kojem je Italija kontroverzno eliminirana, iako je sam Maldini izabran u najbolju momčad prvenstva zbog dobrih nastupa.
Nakon završetka igračke karijere postao je trener. Novu karijeru počeo je 1970. kao pomoćnik Nerea Rocca u Milanu, u kojem je nakratko bio i glavni trener između 1972. i 1974., osvojivši talijanski kup i Kup pobjednika kupova 1973., a malo je nedostajalo da osvoji i prvenstvo te godine. Kasnije je trenirao Foggiu (1974.–1976.), Ternanu (1976.–1977.) i Parmu (1978.–1980.).
Od 1980. do 1986. bio je jedan od pomoćnika izbornika Italije Enza Bearzota, uključujući i nastup na SP 1982. u Španjolskoj, koje je Italija i osvojila.
1986. godine je postao izbornik talijanske reprezentacije U-21, u kojoj je ostao deset godina i s kojom je osvojio rekordne tri uzastopne titule na europskim prvenstvima (1992., 1994., 1996.). Fabio Cannavaro, Gianluigi Buffon i Francesco Totti, članovi pobjedničke ekipe s prvenstva 1996., kasnije su osvojili i seniorsko SP 2006. u Njemačkoj. Također je bio izbornik talijanske olimpijske reprezentacije na OI 1992. i 1996.
Nakon uspjeha s mladom reprezentacijom, Maldini je 1996. preuzeo i A-reprezentaciju Italije, zamijenivši Arriga Sacchija. Odmah ju je uspio odvesti na SP 1998. u Francuskoj pobijedivši Rusiju u razigravanju. Usprkos tome što se Italija mučila u kvalifikacijama, talijanski mediji i navijači imali su za SP 1998. velika očekivanja od reprezentacije, koja je imala jaku obranu i nekoliko vrlo dobrih napadača na vrhuncu karijere, kao što su Christian Vieri, Alessandro Del Piero i Filippo Inzaghi. Cesareov sin Paolo bio je kapetan ekipe.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Italija je ždrijebom svrstana u grupu B sa Čileom, Kamerunom i Austrijom. Azzurri su bili pobjednici grupe remiziravši sa Čileom 2:2 u prvoj utakmici i pobijedivši Kamerun 3:0 i Austriju 2:1. U osmini finala savladana je i Norveška 1:0, čime je Italija osigurala nastup u četvrtfinalu protiv domaćina, Francuske. Nakon remija bez golova Francuska je eliminirala Italiju boljim izvođenjem penala i na kraju osvojila i titulu svjetskog prvaka.
Maldini je dao ostavku nakon prvenstva usljed žestokih kritika u talijanskim medijima na račun njegove navodne ultraodbrambene i "staromodne" taktike nadahnute catenacciom, koja je uključivala tradicionalnu obrambenu liniju sa sistemom "čovjek na čovjeka", kao i libera. Također je kritiziran zbog izostavljanja Gianfranca Zole iz reprezentacije i oklijevanja da zajedno u napad stavi kreativne napadače Roberta Baggia i Del Piera, odabravši umjesto toga da budu zamjena jedan drugome. Ove kontroverzne zamjene uspoređene su s onima koje je vršio Ferruccio Valcareggi na SP 1970., kad su jedan drugog mijenjali Sandro Mazzola i Gianni Rivera.
Nakon što je 2001. kratko vodio Milan kao privremeni trener, u siječnju 2002. postao je izbornik reprezentacije Paragvaja. Njegovo imenovanje uzrokovalo je neke kontroverze zato što domaći treneri nisu dobili priliku (to je izazvalo neuspješan pokušaj sindikata trenera da isposluje da Maldini bude deportiran zbog kršenja propisa o imigraciji) i što je Maldini slabo govorio španjolski jezik. Usprkos tome, imao je podršku zvijezde reprezentacije, golmana Joséa Luisa Chilaverta, kao i još nekolicine starijih igrača. Preuzeo je momčad koja se već plasirala na SP 2002. u Južnoj Koreji i Japanu, postavši sa 70 godina najstariji izbornik na tom prvenstvu (njegov sin Paolo bio je kapetan talijanske reprezentacije na istom prvenstvu).
Iako Chilavert zbog ranije suspenzije nije mogao nastupiti u prvoj utakmici, Paragvaj se uspio plasirati dalje iz grupe B nakon remija 2:2 s Južnoafričkom Republikom, poraza 1:3 od Španjolske i pobjede istim rezultatom protiv Slovenije. U osmini finala Paragvaj je izgubio 0:1 od kasnijeg finalista, Njemačke, i to golom Olivera Neuvillea u 89. minuti.
Po završetku SP-a 2002. Maldini se vratio u Milan, gdje je radio kao skaut za talente. Kasnije je radio i kao sportski analitičar za beIN Sports, a 2012. i za Al Jazeeru, zajedno s Alessandrom Altobellijem.
