Puno ime: Marco van Basten
Datum roðenja: 31. listopad 1964.
Mjesto roðenja: Utrecht
Državljanstvo: Nizozemska
Klubovi: Ajax, AC Milan
Marco Van Basten je bio jedan od najboljih strijelaca svoje generacije. Ne samo da je postizao veliki broj golova, nego su mnogi od njih bili prava remek-djela. Ono što ga je, ipak, uvrstilo meðu prave velikane nogometne povijesti jeste cinjenica da je bio najbolji onda kada je bilo najpotrebnije. cinilo se kako mu pritisak uopce ne smeta, ili cak da izvlaci iz njega ono najbolje.
Van Basten je postigao jedan od najljepših golova u meðunarodnim reprezentativnim natjecanjima svih vremena, a cinjenica da je osvojio jedini trofej koji je nizozemska reprezentacija osvojila u svojoj povijesti dovoljno govori sama za sebe.
Da bi se shvatila važnost tog gola postignutog u finalu Europskog prvenstva 1988. godine, potrebno je vratiti se u 1970., kada je Nizozemska imala reprezentaciju za koju se govorilo kako igra "totalni nogomet". Momcad predvoðena Johanom Cruyffom je osvajala sve koji su gledali njihove utakmice. Bila je to nogometna umjetnost. Bili su najbolji na svijetu, a nisu osvojili ništa. Samo su dolaskom u dva finala svjetskih prvenstava pokazali svoj talent.
Nakon odlaska Cruyffa, Nizozemska se raspala i cak se nije uspjela kvalificirati na Svjetska prvenstva 1982. i 1986. godine. Stoga je nova generacija, u kojoj su uz 23-godišnjeg Van Bastena bili i Ruud Gullit i Frank Rijkaard, na Europsko prvenstvo 1988. otišla opterecena prethodnim iznevjerenim ocekivanjima i razocaranjima.
Van Basten je na prvenstvo otišao kao tek treci napadac u momcadi, ali je na turniru zabio pet golova i kuci se vratio kao najveci heroj domovine. Najprije je zabio hat-trick u utakmici protiv Engleske, a zatim i pobjednicki gol dvije minute prije kraja u polufinalu protiv domacina Zapadne Njemacke.
Dok se nizozemska momcad pripremala za finale protiv Sovjetskog Saveza na Olimpijskom stadionu u Minhenu, ocekivalo se kako ce konacno biti ispunjen jedan od najvecih snova nizozemske nacije. Bio je veliki teret igrati pod tim pritiskom, ali to ocito nitko nije rekao Van Bastenu.
Nizozemska je golom Gullita povela sa 1:0, da bi Van Basten, cinilo se iz nemoguceg kuta, zabio iz voleja u sovjetsku mrežu za 2:0. Tim golom je Van Basten osigurao Nizozemcima prvi trofej u povijesti, a gol je ušao u legendu kao jedan od najljepših svih vremena.
Prica Marca van Bastena, kao i mnogih velikana europskog nogometa, zapocela je u Ajaxu, ciji su ga skauti primjetili dok je kao djecak igrao za Elinkwijk. Kada je kao 18-godišnjak stigao u Amsterdam, taj slavni klub je prolazio kroz krizu i pokušavao se vratiti na stare staze slave iz sedamdesetih, kada je Cruyffova generacija osvojila tri uzastopna naslova prvaka Europe.
Za reprezentaciju je debitirao na Svjetskom prvenstvu za mlade reprezentacije 1983. godine, ali vec tada se pokazalo kako je podložan ozljedama, koje su mu na kraju i znacajno skratile profesionalnu karijeru.
1986. godine je bio prvi strijelac Europe, te je dobio Zlatnu kopacku. Sa Van Bastenom u vrhu napada Ajax je osvojio dva naslova prvaka Nizozemske, dva Kupa Nizozemske i jedan Kup Pobjednika Kupova.
Ta pobjeda u finalu Kupa Pobjednika Kupova protiv Dynamo Dresdena je bila ujedno i posljednja Van Bastenova utakmica u dresu Ajaxa, za koji je postigao 128 golova u samo 143 utakmice.
Svi ti golovi i uspjesi imali su i svoju cijenu. U sezoni u kojoj je osvjen trofej Kupa Pobjednika Kupova ozlijedio je gležanj i morao je na operaciju. Ali, operacija je odgoðena jer je Ajax odlucio kako ne mogu ostati bez njega u kljucnim europskim utakmicama.
Sljedece sezone je prešao u redove AC Milana, koji se dizao iz pepela nakon bankrota. Milan, koji je osvojio naslove prvaka Europe 1963. i 1969. godine, je od likvidacije 1986. godine spasio medijski magnat i buduci talijanski premijer Silvio Berlusconi.
Milan je bio jedan od osnivaca talijanske nogometne lige 1898. godine, ali sada su živjeli u sjeni gradskog rivala Intera, sa kojim su dijelili stadion San Siro. Berlusconi je u klub odmah uložio 30 milijuna eura, a dio tog novca potrošen je na nizozemski trojac Van Bastena, Gullita i Rijkaarda. Doveden je i jedan od najboljih talijanskih trenera Arrigo Sacchi, koji je kasnije na Euru '96. vodio i talijansku reprezentaciju.
Rezultati su došli brzo. Milan je po prvi put nakon devet godina osvojio Scudetto, i to uz veliki doprinos Van Bastena. Meðutim, ponovno se pojavila ozljeda gležnja i te je sezone odigrao samo 11 utakmica.
Ispocetka se strahovalo kako bi zbog ozljede mogao propustiti i europsko prvenstvo, ali on ne samo da je bio najbolji strijelac tog natjecanja, nego je izabran i za Nogometaša godine, ispred klupskih i reprezentativnih kolega Gullita i Rijkaarda, što je bilo prvi put da prva tri mjesta u ovom izboru zauzmu igraci iz istog kluba i reprezentacije.
Nagradu za najboljeg igraca Europe je osvajao tri puta, 1988., 1989. i 1992., cime je izjednacio rekord Johana Cruyffa i Michela Platinija.
Na klupskom planu je 1989. godine sa Milanom u finalu Kupa Prvaka 1989. godine u Barceloni uništio bukureštansku Steauu. Van Basten je postigao dva, a Gullit preostala dva gola. 12 mjeseci kasnije su obranili trofej pobjedom protiv Benfice u finalu odigranom u Becu.
Meðutim, uslijedila su i razocaranja. Nizozemska je imala loš nastup na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine. Nekako su se provukli u drugu fazu natjecanja bez ijedne pobjede, da bi odmah u drugom krugu bili poraženi od Njemacke.
Nakon toga se javno sukobio sa trenerom Sacchijem, a UEFA ga je kaznila sa cetiri utakmice suspenzije zbog udaranja laktom protivnickog igraca.
Forma mu je pala, te je u sezoni 1990./91. postigao samo 11 golova u 33 odigrane utakmice. Meðutim, sljedece sezone ponovno se vratio na svoj standardni ucinak, postigavši 25 golova u 31 utakmici.
Uslijedilo je Europsko prvenstvo 1992. u Švedskoj, na kojem je Nizozemska došla do polufinala, u kojem je bolja bila Danska. Van Basten je u toj utakmici promašio jedanaesterac, ali to ga nije sprijecilo da i po drugi put bude proglašen najboljim igracem Europe.
Te jeseni u Milanu van Basten je odigrao neke od najboljih utakmica u svojoj karijeri. Postigao je 13 golova u 15 utakmica protiv najjacih obrana u svjetskom nogometu. Bio je to sjajan niz, ali cekale su ga još dvije operacije na ozlijeðenom gležnju. Stanje njegove ozljede je postalo kronicno.
Njegova posljednja natjecateljska utakmica u dresu Milana je bio poraz od Olympique Marseillea u finalu Kupa Prvaka 1993. godine, koji je ostavio gorak okus. Marseille, klub u vlasništvu Bernarda Tapiea, pokazalo se kasnije potplatio je trojicu igraca Valenciennesa nekoliko dana prije finala kako bi lakše pobijedio u utakmici domaceg prvenstva. Oduzet im je naslov prvaka Francuske, ali i naslov prvaka Europe.
Van Basten je dvije godine proveo u pokušajima da prebrodi ozljedu gležnja i vrati se na teren, ali na kraju se morao suociti sa onim što je bilo neizbježno i u kolovozu 1995. godine objaviti kako se povlaci u mirovinu. U 147 utakmica u dresu Milana je postigao 90 golova, dva puta je bio prvi strijelac Serie A, a postavio je i rekord sa 18 golova u 23 europske utakmice za klub.
Posljednju od 58 utakmica za reprezentaciju je odigrao u listopadu 1992. godine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Poljske. Za Nizozemsku je postigao ukupno 24 gola.
Odigrao je deset sjajnih sezona, ali svi udarci koje je zadobio od obrambenih igraca, kao i neprimjereno lijecenje pojedinih lijecnika, doveli su do preranog kraja njegove karijere. Van Basten je imao sve. Bio je elegantan, ali snažan, igrao je podjednako dobro sa obje noge, sa sjajnom kontrolom lopte, bio je brz u okretu i nadmocan u skoku.
"Marco je uvijek igrao nogomet poput balerine, ali njegov gležanj na kraju nije mogao izdržati napore." rekao je Rene Marti, jedan od lijecnika koji su se brinuli za njegovo zdravlje.
Nije iznenaðenje da je van Basten jedan od prvih koji je digao svoj glas za procišcavanje nogometa od grubih prekršaja, predloživši da se u nogometu uvedu pravila za osobne prekršaje slicno kao u košarci, gdje igrac koji napravi pet prekršaja mora biti zamijenjen, cak iako nijedan od tih prekršaja ne bi bio dovoljno težak za žuti karton.
"Doista vjerujem da samo žuti i crveni kartoni više nisu dovoljni. Obrambeni igraci su danas postali suptilniji, stoga se puno prekršaja uopce ne vidi i ne dosudi." rekao je van Basten.
Meðutim, on sebe ne vidi kao žrtvu protivnickih grubih prekršaja: "Ono što najviše frustrira nije nacin na koji sam ozlijedio gležanj, nego nacin na koji su me pojedini lijecnici lijecili. Osoba koja mi je najviše oštetila gležanj nije protivnicki igrac nego kirurg."
Marco van Basten
- Details