Igranje za Nottingham Forest i nogometnu reprezentaciju Engleske bil su samo jedno poglavlje bogatog sportskog života, koji je uključivao i igranje kriketa za Nottinghamshire, sudačku karijeru, osnivanje Amateur kupa, pa čak i sudjelovanje u stvaranju prvog kostobrana.

Škoti su utakmicu iz 1880. između reprezentacija Škotske i Engleske na Hampden Parku nazvali 'jednom od najbržih i najneizvjesnijih koja je ikad odigrana između dvije države', što i nije neko veliko dostignuće, s obzirom da je bila tek deveta u povijesti. Ipak, ljestvica je postavljena prilično visoko: bio je to treći međusobni dvoboj u kojem je postignuto devet golova i drugi u nizu koji je završio pobjedom domaće momčadi rezultatom 5:4, čime su Škoti osvetili svoj poraz na stadionu Kennington Oval iz prethodne godine, iako novine navode kako je pobjeda ostvarena 'uglavnom zahvaljujući lošoj sreći gostiju'. 'Gledatelji su mogli uživati u rijetko dobroj poslastici od prve do posljednje minute', navodi se u izvješću i dodaje: 'a brojni detalji ove sjajne igre su bili pozdravljeni velikim pljeskom publike, dok su neke pratili uzdasi'.

Možda je jedan od ovih drugih spomenutih detalja bio onaj pred kraj utakmice, koji Škoti tek usput spominju, a koji kaže da je 'John Campbell dobio težak udarac, te su Škoti posljednjih petnaest minuta igrali s igračem manje'. Nekoliko godina kasnije Tityrus - što je bio pseudonim jednog od prvih nogometnih novinara Jamesa Caltona - piše za Athletic News detaljnije o trenutku kad su Campbell i engleski reprezentativac Sam Weller Widdowson skočili za loptom a Sam je glavom razbio protivniku lice'. Škotskom igraču polomljena je vilica, iako Calton tvrdi kako Widdowson 'nije znao što je slučajno napravio'.

To bi mogla biti i istina, iako je Widdowson, koji je cijelu igračku karijeru proveo u Nottingham Forestu, imao staturu i način igre koji je jednom morao dovesti do takve situacije. The Nottingham Evening Post ga je jednom opisao kao 'velikog, teškog kapetana, koji je bez sumnje bio oštar i igrao svim srcem i žestoko'. Blackburnov Jimmy Brown, koji je sljedeće godine upisao prvi od svojih pet nastupa u dresu engleske reprezentacije, je u razgovoru za Lancachire Evening Post 1902. godine opisao Widdowsona kao 'pravi teror'. 'Igrao je za Forest ponovno protiv Roversa u kup utakmici oko 1880. Redsi su nas pobijedili 6:0, a Widdowson se nije ni trudio zaobilaziti naše bekove - jednostavno je prolazio kroz njih." prisjetio se Brown, a novinar dodaje kako je to 'izjava u koju mi koji poznajemo ovaj sport možemo s lakoćom povjerovati'.

Ali, Widdowson je imao za ponuditi puno više od same grubosti. Za početak, bio je neuobičajeno dobar sportaš. Kako Brown nastavlja: 'Moram spomenuti i nešto drugo o Widdowsonu. Jednom prilikom je za jedno poslijepodne dobio utrke na 100 i 200 jardi, četvrt milje i utrku s preponama na jednom od najjačih atletskih natjecanja u državi'. Pretrčao je 100 jardi na travi za 10,25 sekundi, samo četvrt sekunde sporije od svjetskog rekorda u to vrijeme, a njegovo najbolje vrijeme u utrci na jednu milju je bilo četiri minute i 50 sekundi, oko 20 sekundi brže od svjetskog rekorda za amatere. No, njegova najbolja disciplina bila je utrka s preponama. Kad je Guardian objavio njegovu smrt, bio je smatran najpoznatijim po svom trčanju, a osmrtnica ga je opisala kao 'dobro poznatog amatera na trkačkim stazama, koji je osvojio brojne međunarodne nagrade kao trkač u utrkama s preponama, a uspješno je igrao i nogomet i kriket'.

Kratki Guardianov izvještaj iz utakmice iz 1880. godine spominje 'veličanstven trk Widdowsona preko cijelog terena', dok Scotsman opisuje prvi gol Engleske, postignut nakon što su Widdowson i William Mosforth iz Sheffield Wednesdaya 'sjajno kombinirali po lijevom krilu, da bi igrač iz Yorkshira šutem koji je okrznuo nogu McPhersona postigao gol koji je izazvao ovacije koje su trajale punu minutu'. Jedan od njegovih najboljih golova postignut je u kup utakmici protiv Sheffielda, također 1880. godine. 'Dvije minute prije kraja utakmice Sheffield je vodio s 2:1' prenosi Nottingham Forest. 'Onda je Widdowson otkrio svoj genij predriblavši s loptom protivnike preko gotovo cijele dužine terena i postigavši sjajan izjednačujući gol'. Sheffield je, čini se iz razočaranja zbog tako kasno ispuštenog vodstva, odbio uopće igrati produžetke. Bio je to jedan od 16 golova koje je Widdowson postigao u 22 utakmice FA kupa, a dva puta je igrao polufinale ovog natjecanja.

William McGregor, predsjednik škotskog nogometnog saveza i osnivač nogometne lige, je opisao Widdowsona u članku objavljenom 1902. godine: 'Widdowson je bio veliki sportaš. Bio je najopasniji centar u cijeloj Engleskoj. On je bio veličanstven dribler i imao je sjajan udarac, a mogao je trčati poput zeca. U Nottinghamu su uvijek stvarali najbrže trkače s preponama, a Widdowson je bio jedan od najboljih među njima. Nije bilo poznatijeg nogometaša u zemlji. Njegovi senzacionalni driblinzi - a bili su doista senzacionalni - su uvijek bili dio njegove igre'.

Rođen u travnju 1851. godine, kao šesto od desetero djece, Widdowson je ime dobio po Samu Welleru, omiljenom Dickensovom liku njegovog oca. Bilo mu je 14 godina kad je 1865. godine osnovan Nottingham Forrest, 15 kad je postao standardni član momčadi, a 22 kad je postao kapetan i uskoro uveo novu formaciju koja će postati standardna u engleskom nogometu sve do 1920-tih, kad je Herbert Chapman uveo WM sustav. To je značilo, prema pisanju Evening Posta, 'jednog vratara, dva beka, tri polubeka i pet napadača, a on je bio vođa napada. U toj postavi se drugi napadač vraćao u centar polubekovske linije kako bi snabdijevao ostale napadače loptom kroz sredinu terena'.

Nije to bila posljednja, a niti najdugotrajnija, Widdowsonova inovacija. On je bio i član kriket kluba Nottinghamshire i igrao za taj klub na Old Traffordu 1878. i 1879. godine. 1874. godine, zabrinut zbog rizika od ozbiljnih ozljeda dok igra nogomet, odrezao je par štitnika za kriket i zavezao ih za svoje noge u nogometnoj utakmici, na taj način izmislivši kostobrane, koje je onda počeo proizvoditi proizvođač palica za Nottinghameshire i suosnivač Notts Countya, Richard Daft.

A Widdowson je sudjelovao i u kreiranju još inovacija. 1878. godine engleski nogometni savez je iskoristio utakmicu između njegove momčadi Foresta i FC Norfolka kako bi po prvi put isprobao alternativu za sudačku bijelu zastavu, kojom su suci mahali kad bi bila prekršena pravila, a onda su od njega zatražili mišljenje o eksperimentu. Nakon njegovog pozitivnog mišljenja, sudačka zviždaljka je i formalno uvedena u uporabu.

Nakon što je otišao u igračku mirovinu, Widdowson je postao direktor lokalne tvrtke za proizvodnju čipke, suvlasnik prvog kina i član FA odbora, gdje je progurao ideju o Amateur kupu - natjecanju koje se održavalo od 1893. do 1974. godine, a obavio je i prve testove igranja pod reflektorima (organizirao je osvijetljene večernje utakmice između Foresta i Countya). 1891. godine je bio i sudac prve utakmice koja je odigrana s mrežama postavljenim na golove.

Te godine je također u sudačkoj ulozi imao upliva u određivanju ishoda još jedne utakmice između Engleske i Škotske, odigrane na Blackburnovom Ewood Parku. 'Sjećam se da sam za tu utakmicu kupio šal kako bih navijao za Škotsku, ali ga nikad nisam razvio, jer je Škotska jedva uspjela napraviti bilo što vrijedno navijanja na toj utakmici, koju je Engleska dobila s 2:1' napisao je McGregor, dodavši 'Ali pobjednički gol je bio prvi gol postignut iz zaleđa u tako velikoj utakmici. Rijetko pošteni sportaš Sam Widdowson je bio engleski sudac i nakon utakmice je dobio poštene psovke od svojih sunarodnjaka iz engleskog nogometnog saveza zbog te tvrdnje'.

U petak će se Engleska i Škotska susresti po 114. put u povijesti. Neki drugi nogometaši su odigrali više ovakvih utakmica, postigli više golova i uživali u većoj slavi, ali može se reći kako nitko nije imao toliki utjecaj na ovaj sport. 'Nitko nije učinio više od ovog sjajnog raznovrsnog sportaša kako bi u igru unio više inovativnosti. Ali sve što je Sam Weller Widdowson napravio u sportu je bila potvrda njegove klase i genija.' pisao je Nottingham Evening Post 1950. godine.