Sreća je uvijek igrala ulogu u nogometu, smiješeći se nekim momčadima, a rušivši snove drugima. Uzmite za primjer Benficu, klub koji je poražen u osam uzastopnih nastupa u finalima europskih natjecanja. Takav niz bi navijači svakog drugog kluba pripisivali nedostatku sreće. No, to ne vrijedi za navijače Benfice, koji su uvjereni da sreća s tim nema ništa. Umjesto toga, oni svoje nedaće pripisuju Beli Guttmannu, unatoč činjenici da je njihov nekadašnji trener mrtav već preko 35 godina.

'Prokletstvo Bele Guttmanna' je navodno bačeno na Benficu 1962. godine, u noći kad su osvojili svoj drugi naslov prvaka Europe. U nemogućnosti da pronađe zajednički jezik s čelnicima kluba oko prikladnog bonusa za osvajanje velikog trofeja, ljutiti Guttmann je iste večeri dao ostavku i prokleo klub riječima da u sljedećih 100 godina neće osvojiti novi europski trofej ako mu ne isplate nagradu. Novac Guttmann nikad nije dobio, a Benfica je poražena u finalima Kupa Prvaka 1963., 1965., 1968., 1988. i 1990., u finalu Kupa UEFA 1983., te u finalima Europa lige 2013. i 2014. godine.

Guttmannovo prokletstvo čvrsto stoji, a nije ga poljuljala ni činjenica da je ispred Estadio da Luza postavljena njegova velika bista, a klub mu je 1990. godine preko velikog Eusebija uputio i službenu ispriku. Legendarni napadač je kupio i buket cvijeća, ali bez ikakvog učinka. Kako god, Guttmann je čini se beskompromisan pod zemljom kao što je to bio i tijekom trenerske karijere. "Trener je poput krotitelja lavova. On dominira nad životinjom onoliko dugo koliko joj pokazuje samopouzdanje, a ne strah. Ali kad se prvi znak straha pojavi u njegovim očima - izgubljen je." rekao je jednom prilikom.

Takav pogled na trenerski posao objašnjava i veliki broj sukoba koje je imao tijekom događajima ispunjenog života. Rođen 1900. godine u Budimpešti, tada glavnom gradu Austro-Ugarskog carstva, slijedio je put svojih roditelja i sa 16 godina postao učitelj plesa, nakon čega je odlučio iskušati sreću kao nogometaš. Započevši u amaterskom klubu Torekvas, Guttmann se 1919. godine priključio velikom lokalnom klubu MTK, ali je već ranih dvadesetih morao napustiti Mađarsku zbog antisemitizma lokalnih vlasti. Završio je u Beču, gdje je igrao za klub lokalnih Židova, Hakoah Beč.

Bilo je to samo privremeno utočište od političkih pritisaka, te je preselio u New York, gdje je njegova igračka karijera stagnirala. Zabavljao se stoga trgovinom dionica u vrijeme prohibicije, a kad je 1929. godine došlo do sloma tržišta vratio se u Beč i odigrao posljednju sezonu u karijeru za Hakoah 1932. godine. Nakon što je objesio kopačke o klin, odlučio se okušati kao trener, a nova karijera potrajala je punih 40 godina. Nesposoban ostati dugo na jednom mjestu, redovno je bio u pokretu otkako je dobio prvi posao kao trener Hakoaha 1933. godine, pa do svog posljednjeg posla na klupi Porta 1973. godine, uz sedmogodišnju stanku dok je bježao od sudbine koja je tijekom 2. svjetskog rata zadesila brojne Židove u Europi.

Trenerska karijera vodila ga je u brojne države, uključujući Argentinu, Brazil, Urugvaj, Cipar, Grčku i Italiju, Guttmann je ukupno promijenio 25 poslova, uspješno prenoseći svoje znanje momčadima i velikih i malih klubova, uvijek s istom filozofijom: "Nije važno ako primimo tri ili četiri gola, sve dok zabijemo pet ili šest." govorio je, naglašavajući kako "Talent nije dovoljan. Igrači moraju imati glad za pobjedom svaki put kad istrče na teren."

Legendarne anegdote pratile su Guttmanna tijekom cijele trenerske karijere, ali rijetke ga opisuju tako dobro kao ona iz vremena dok je bio trener Maccabija iz Bukurešta, gdje je dogovorio da ga klub isplaćuje u povrću - rijetko dostupnom luksuzu nakon rata - da bi napustio klub zbog miješanja uprave kluba u njegov izbor igrača.

On nije bio čovjek koji je dopuštao da njegov autoritet dolazi u pitanje, a to je dokazao i u Honvedu, gdje je bio trener Ferencu Puskasu, kao i još nekolicini budućih 'Magičnih Mađara', poput Sandora Kocsisa, Jozsefa Bozsika i Zoltana Czibora. Kasnije jedan od najvećih igrača na svijetu, 'Galopirajući Major', nije se mogao pogledati oči u oči s trenerom, a tenzije između njih dvojice samo su rasle. Konačno su stigle do točke ključanja tijekom utakmice protiv Gyora, kad je Guttmann izgubio strpljenje gledajući izvedbu Mihalya Patyija u prvom poluremenu. Bio je toliko ljut da je zabranio svom braniču povratak na teren u drugom poluvremenu, igrajući radije s desetoricom igrača, s obzirom da izmjene u to vrijeme nisu bile dozvoljene. Puskas je protestirao zbog takve odluke i naredio je svom suigraču da se vrati u igru, što je izazvalo Guttmannovu reakciju - odmah je napustio stadion, a onda i klub.

Taj neslavni temperament je doveo Guttmanna u nepriliku i u AC Milanu, gdje je dobio otkaz zbog sukoba u svlačionici, iako je njegova momčad nakon 19 kola bila vodeća na ljestvici Serie A. Kao rezultat toga, u naredne je svoje ugovore uključivao klauzulu po kojoj ne može dobiti otkaz ako je njegova momčad vodeća u ligi. A često su njegove momčadi i bile vodeće, jer Guttmann nije pravio čuda samo s Benficom, Honvedom i Milanom, nego i sa Sao Paulom, Penarolom i Portom.

Njegova osobnost i impresivan životopis omogućili su mu veliku slobodu u donošenju odluka, pa je tako svoje razdoblje u Benfici i sezoni 1959/60 započeo otpustivši čak 20 igrača koji su bili pod ugovorom. Radije dajući priliku mladima, uskoro je svoju momčad odveo do naslova prvaka Portugala. Ništa manje presudna njegova uloga nije bila ni u prosincu 1960., kad je nadmašio Sporting u utrci za potpis mladog napadača iz Mozambika, koji je bio nadomak potpisa za velike lokalne rivale Benfice. Guttmann je prokrijumčario mladog igrača u Portugal koristeći lažne isprave, te ga je zadržao u hotelu nekoliko dana, dok ugovor nije bio potpisan. Njegovo ime? Eusebio. Talentirani napadač je kasnije pomogao Benfici u osvajanju naslova prvaka Europe 1961. i 1962. godine. Ta dva naslova do danas su i jedina u povijesti Benfice i - tko zna? - mogli bi to ostati i do 2062. godine, ako je vjerovati u 'Guttmannovu kletvu'. Na kraju krajeva, Bela Guttmann, koji je preminuo prije 35 godine, ne izgleda kao netko tko će promijeniti mišljenje.