{mosimage}Sa iznimkom Diega Armanda Maradone, nijedan drugi argentinski nogometaš nije u bogatoj povijesti tamošnjeg nogometa zasjao tim sjajem kao Mario Kempes. Njegov otac, koji je u mladosti bio amaterski nogometaš, podržao je 'El Matadora' da pocne igrati nogomet sa devet godina. Sedam godina kasnije svoju je lokalnu momcad odveo kao najbolji strijelac do regionalnog prvenstva. Debitantski nastup u prvoj ligi je ubilježio 5. listopada 1973. u dresu kluba Instituto de Cordoba u utakmici protiv Newell's Old Boysa.

Iako je bio uspješan i na klupskom planu u Argentini, Kempes je svoje najvece uspjehe postigao u dresu reprezentacije Argentine. "Moja država je iznimno sretna što proizvodi toliko dobrih nogometaša. Ja sam samo jedan od mnogih koji su odigrali svoju ulogu u povijesti argentinskog nogometa." rekao je Kempes u svom karakteristicnom skromnom stilu nakon što se oprostio od aktivnog igranja nogometa.

Prvi put je dres argentinske reprezentacije obukao 19. travnja 1972. godine u utakmici U-18 reprezentacije protiv Portugala u francuskom Cannesu, postigavši jedan gol u pobjedi rezultatom 3:1. Prvi nastup za seniorsku reprezentaciju ubilježio je 1973., sa samo 19 godina, za vrijeme južnoamerickih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1974. godine. Mediji su tu generaciju Argentine nazivali 'ekipa duhova', zbog velikog broja gotovo anonimnih igraca koji su pozivani u reprezentaciju kako bi momcad imala više vremena pripremiti se za nastup na visokoj nadmorskoj visini u La Pazu protiv Bolivije. Predvoðena izbornikom Omarom Sivorijem Argentina je tu utakmicu pobijedila golovm Oscala Fornarija.

El Matador je igrao na tri svjetska prvenstva (Njemacka 1974., Argentina 1978. i Španjolska 1982.), ubilježivši ukupno 18 nastupa na završnim turnirima. Argentina je u Njemackoj igrala katastrofalno i izbaceni su vec u prvoj fazi nakon što ih je pregazila Nizozemska predvoðena inspiriranim Johannom Kruyffom. Kempes se takoðer nije proslavio, a na cijelom turniru nije postigao ni jedan gol.

Tri godine kasnije Kempes je postao novi ljubimac navijaca španjolske Valencie, nakon rekordnog transfera za jednog argentinskog nogometaša. Prije nego što je otišao u Valenciu postao je najbolji strijelac kluba Rosario Central svih vremena, u cijem je dresu postigao cak 100 golova u samo dvije sezone.

Njegov ucinak u Španjolskoj je takoðer bio odlican: osvojio je dva Kupa Kralja, dva Kupa Pobjednika Kupova, jedan Europski Superkup, a dva je puta bio najbolji strijelac La Lige, 1976./77. sa 24 gola, a sezonu kasnije sa cetiri gola više.

U to vrijeme njegova je država živjela pod vojnom diktaturom i Kempes je bio jedan os samo dvojice igraca koji su igrali u inozemstvu, a koje je izbornik Cesar Luis Menotti pozvao da nastupi na Svjetskom prvenstvu 1978., koje se igralo upravo u Argentini. 'On je snažan, ima vještinu, stvara puno prostora i ima jak udarac. On je igrac koji može napraviti razliku i može igrati na poziciji napadaca.' bile su rijeci kojima ga je Menotti opisao kada je objavljivao popis igraca koje je pozvao.

Prve pobjede Argentine u utakmicama protiv Maðarske i Austrije su bile dovoljne za prolazak u drugi krug, unatoc porazu od Italije. Na pojedinacnom planu, meðutim, Kempes je razocarao ne postigavši ni jedan gol. 'Rekao sam mu da bi trebao obrijati brkove.' otkrio je kasnije Menotti, držeci u rukama pokal namijenjen prvaku svijeta. cinilo se kako je taj mali trik upalio: Kempes je na kraju bio najbolji strijelac turnira sa šest golova, a bio je proglašen i najbolji igracem prvenstva.

U drugom krugu Kempes je sa dva gola donio Argentini pobjedu protiv Poljske, nakon cega su remizirali sa Brazilom. Nakon toga je uslijedila pobjeda od 6:0 protiv Perua, uz dva Kempesova gola, cime je Argentina osigurala prvo mjesto u skupini B i finale protiv Nizozemske.

25. lipanj 1978. je datum koji stoji masnim slovima upisan u sjecanja Argentinaca: Argentina 3, Nizozemska 1. Kempes je ponovno bio dvostruki strijelac, najprije u 38. minuti prvog poluvremena, a drugi u 15. minuti produžetaka.

"Pobjeda na svjetskom prvenstvu je bilo upravo ono što je dugo potlacenim Argentincima trebalo - to je unijelo radost u njihove živote. Sjecam se da sam pozvan u reprezentaciju zato što drugi igraci, poput Osvalda Piazze, nisu mogli igrati. Nosio sam dres sa brojem 10, a u momcadi nije bilo ni Diega Maradone, kojeg nikada ranije nisam gledao kako igra. Naravno, on je kasnije postao najveci argentinski igrac svih vremena. Postao sam i tek drugi Argentinac koji je bio najbolji strijelac svjetskog prvenstva, nakon Guillerma Stabilea." rekao je Kempes.

Argentina je na Svjetsko prvenstvo 1982., koje se igralo u Španjolskoj, otišla kao jedan od favorita, a veliki dio igraca koji su cetiri godine ranije osvojili naslov prvaka i dalje je bio u momcadi. Meðutim, povijest se nije ponovila, i opet su ispali prije nego li je Kempes stigao postici i jedan gol. Sljedece godine je dres sa brojem 10 predao Diegu Armandu Maradoni, koji je Kempesa u svojoj autobiografiji opisao kao igraca koji je argentinski nogomet postavio na mapu svijeta.

Jednako koliko po svojim golovima, Kempes ce u povijesti nogometa ostati upamcen i po fair playu: Nikada u svojoj internacionalnoj karijeri nije dobio crveni ili žuti karton.

U dugoj klupskoj karijeri Kempes je igrao za Instituto de Cordoba (1973.-74.), Rosario Central (1974.-76.) i River Plate (1981.-82.) u Argentini. U Španjolskoj je nosio dresove Valencie (1976.-81. i 1982.-84.) i Hercules de Alicantea (1984.-86.). Od 1986. do 1992. igrao je u Austriji, najprije u Vienni (1986.-87.), zatim u Saint Poltenu (1987.-90.), a na kraju u Kremseru (1990.-92.)

Nakon toga je napustio nogomet na tri godine, a u tom razdoblju je dobio pocasno priznanje od vlade provnicije Mendoza u Argentini, te je u Valenciji radio kao pomocnik treneru Hectoru Nunezu. 1995. godine se nakratko vratio igranju nogometa u cileu, nakon cega je postao igrac-trener indonezijskog prvaka Pelita Hyatta. Kopacke je objesio o klin 1996., kao 41-godišnjak.

Prvi naslov prvaka u ulozi trenera osvojio je 1999. godine sa klubom The Strongest iz Bolivije, a nakon toga je preselio u drugi bolivijski klub, Petrolero.