Prije dvije godine George Eastham, ciji je osmomjesecni štrajk 1960. godine otvorio put transferima igraca modernog vremena, morao je prodati svoje nogometne trofeje, jer je svojoj djeci želio ostaviti neko financijsko naslijeðe. Ironija je u cinjenici da je Eastham svojim postupkom od prije pedeset godina bio prvi meðu onima koji su omogucili da igraci danas samo zahvaljujuci promjeni kluba postanu milijunaši,  bez da bilo što ucine za svoj novi klub.

On je svoju borbu zapoceo kada ga je Newcastle odbio prodati Arsenalu, a na kraju je na Višem sudu 1963. godine dobio presudu u svoju korist.

Ipak, postoji jedna medalja koju je Eastham zadržao u svom vlasništvu - ona koju je FIFA dodijelila igracima pobjednicke momcadi sa Svjetskog prvenstva 1966. godine koji nisu igrali u finalu.

"Veselim se dobivanju medalje iz 1966. godine i nju cu zadržati, posebno jer sam cekao toliko dugo, ali postoji odreðeno vrijeme koje možete provesti gledajuci u svoje nogometne stvari, a ja želim ostaviti neki novac svojoj obitelji kada odem." rekao je tada Eastham.

Danas 74-godišnji Eastham je karijeru zapoceo u klubu Ards iz Sjeverne Irske, gdje je kratko igrao i sa svojim ocem, da bi 1956. godine preselio u Newcastle. cetiri godine kasnije otišao je u Arsenal, gdje je ostao šest godina i za Topnike odigrao preko 200 utakmica, a karijeru je završio u Stokeu, gdje je bio sve do 1973. godine. Kratko je bio i menadžer tog kluba, a nakon toga je otišao  u mirovinu i emigrirao u Južnoafricku Republiku, gdje je pokrenuo vlastitu tvornicu sportske opreme i postao trener lokalnoj djeci, boreci se usput protiv Apartheida.

U kratkom razgovoru prisjetio se svojih igrackih dana i usporedio svoje vrijeme sa današnjim.

Kada ste uspjeli dobiti slobodne ruke u slucaju oko vašeg ugovora sa Newcastleom, jeste li bili svjesni da ste utrli trag nekim buducim profesionalcima?
 - Nikada nisam na to gledao na takav nacin. Sve što sam želio jeste dobiti pošten ugovor i igrati nogomet.

Je li se igra promijenila od vremena kada ste vi bili nogometaš?
 - Ovih se dana precesto naðem u situaciji da želim zaspati za vrijeme utakmice. Negativne taktike kvare spektakl. Došli smo iz situacije kada smo igrali sa pet napadaca u moje vrijeme da igramo sa 4-4-2 ili 4-5-1. Gdje je tomu kraj? Hocemo li na kraju igrati sa 10-0-0? Previše je rezultata 0:0 ili 1:0, a puno momcadi igra sa svim igracima iza lopte. To nije ono zbog cega ljudi dolaze gledati nogomet. Oni žele vidjeti golove i zabaviti se. cak se i krila sada vracaju u obranu. Imate krila koja zaustavljaju protivnicka krila, koja se onda još moraju izboriti i sa bekovima. Engleski nogomet je postao poput talijanskog.

Jesu li igraci danas previše placeni?
 - U moje vrijeme nismo mogli niti zamisliti da bismo mogli biti toliko placeni. Mislim da je sve to pomalo pretjerano, da budem iskren. Ovih dana cak i prosjecni igraci zarade u godinu dana dovoljno novca za cijeli život. To sigurno nije bilo tako u naše vrijeme. Nije da žalim zbog toga. Volio sam život kao nogometaš.

cega se najradije sjetite iz igrackih dana?
 - Pobjeda u finalu Liga kupa protiv Chelsea sa Stokeom je bila sjajna za mene naravno, posebno stoga što sam postigao pobjednicki gol u tim godinama. (Eastham je tada imao 35 godina i postao je najstariji igrac koji je osvojio ovo natjecanje, op.a.)

Žalite li za necim?
 - Volio bih da sam igrao na svjetskom prvenstvu 1966. godine. Alf Ramsey je donosio odluke i ispalo je da je u pravu. Osvojio je prvenstvo i kako bih ga mogao kritizirati? U to vrijeme nisu se mogle uvoditi izmjene. Dok je momcad pobjeðivala, nije je bilo potrebe mijenjati.

Tko je imao najveci utjecaj na vašu karijeru?
 - Moj otac (George Eastham senior, takoðer je bio engleski reprezentativac, op.a.) mi je bio svojevrsni nogometni mentor. Igrali smo cak zajedno jedno vrijeme za Ards u Sjevernoj Irskoj. On je postavio temelje moje igre.