Jedne večeri 2012. godine osamnaestogodišnji Škot je na Twitteru napisao "život u ovim godinama je smeće bez novca #trebamposao." To je u tom trenutku izgledalo sasvim normalno, kao kad je u pitanju i bilo koji tinejdžer koji potječe iz radničke obitelji.


Mladić je radio na Hampden Parku kao telefonski operator prilikom rezerviranja ulaznica, ali dok je radio slijedio je i svoj san. Trenirao je u trećeligaškom škotskom klubu Queen's Park dva ili tri puta tjedno i igrao utakmice vikendom. San o igranju za reprezentaciju je još uvijek bio samo to - san...

Tko bi mogao i pomisliti da je osoba koja je napisala taj status danas kapetan škotske reprezentacije koja se kvalificirala za Europsko prvenstvo sljedećeg ljeta?

Andy Robertson je dokaz snage polu-psiholoških ideja američkog pjesnika Charlesa Bukowskog. Bukowski je slavan po svom motu: "Nemoj pokušavati."

Značenje, naravno, nije doslovno. Bukowski želi reći da ako je osoba strastvena u odnosu prema svom poslu neće imati problema raditi naporno na ostvarenju onoga što želi. Ukratko, on govori o strasti. Ako osoba osjeća strast prema poslu, on joj neće stvarati probleme. Neće morati pokušavati. A uspjeh će doći.

I to je Robertson. Od djetinjstva je bio žestoki navijač Celtica. Počeo je s ostvarenjem svojih snova u omladinskoj školi Celtica, ali je nažalost izbačen iz nje zbog 'fizičkih nedostataka'. U klubu su smatrali kako je presitan i kako se neće moći probiti do seniorske momčadi.

U razgovoru s novinarom Jamesom Pearceom, Robertson je priznao da je u to vrijeme, kao petnaestogodišnjak, bio jako razočaran. Trebala mu je najmanje jedna cijela sezona kako bi se oporavio od tog razočaranja. Tek tada je preselio u Queens Park. U svojoj prvoj godini u Queens Parku, Robertson se i dalje borio za svoje mjnesto u momčadi, a klub mu nije bio u mogućnosti plaćati ozbiljan novac. Kao rezultat toga morao je raditi u klupskom korporativnom odjelu na Hampden's Parku. Tada je nastao legendarni tvit.

Ali naravno, Robertson nije odustao. Nastavio je igrati nogomet i trenirati još napornije. Bivši trener Queen's Parka Gardner Speirs je rekao da je, u to vrijeme, Robertson trenirao tri puta tjedno, a subotom igrao utakmice. Robertsonovi napori su tada bilo prepoznati: Debitirao je na poziciji lijevog beka u prvoj momčadi Queen's Parka u srpnju 2012. s osamnaest godina. U to vrijeme je počeo razmišljati o odustajanju od nogometa i posvećivanju studiranju.

Na kraju je ipak odlučio nastaviti igrati nogomet, a njegova igra je postajala sve bolja. Od tada je njegova karijera naglo krenula uzlaznom putanjom. Njegov potencijal su uvidjeli u škotskom premierligašu Dundee Unitedu, u koji je preselio već 2013. godine, a do kraja sezone počeo se probijati i do mladih škotskih reprezentacija, da bi 2014. godine dobio nagradu za najboljeg mladog škotskog igrača.

Njegov potencijal i razvoj je pratio Steve Bruce, u to vrijeme menadžer engleskog premierligaša Hull Citya, u čije je redove prešao u  lipnju 2014. za manje od tri i pol milijuna eura. Nažalost, u njegovoj prvoj sezoni u klubu, Hull je ispao iz Premier lige, no njegove igre ipak su impresionirale brojne. Njegov bivši suigrač Hatem Ben Arfa je rekao kako su igre Hulla bile očajne, ali je u momčadi bio igrač čije je izvedbe nazvao 'super, super, super dobrima', a taj igrač je bio Robertson.

Robertson je ostao u Championshipu s Hullom i pomogao im da se odmah vrate u Premier ligu. Nažalost, na kraju sljedeće sezone Hull je opet ispao, ali ovog puta Robertson nije otišao stepenicu niže s njima. Liverpool je tražio lijevog beka, u početku kao zamjenu za Alberta Morena, a ljeta 2017. godine Robertson je započeo ključno poglavlje svog živoa. Službeno je potpisao višegodišnji ugovor s Liverpoolom uz odštetu u iznosu od oko deset milijuna eura. Kao što je to bio slučaj i kad je dolazio u Hull, Robertson je izazvao puno pitanja i dvojbi, čak i među navijačima Liverpoola. Njegov menadžer Jürgen Klopp je odmah utišao sumnjivce rekavši kako vjeruje da je Robertson osoba koja ne ograničava svoje ambicije - što je bio stav koji je bio u skladu s njegovim i s klupskim.

Kloppove riječi su se pokazale ispravnim. Robertsonov dolazak u Liverpool je doista unaprijedio njega kao igrača, ali i on je unaprijedio Liverpool. S Redsima je do sada osvojio Premier ligu, Ligu prvaka, UEFA Superkup, Klupsko svjetsko prvenstvo i nekoliko individualnih nagrada, poput uključenja u idealnu momčad sezone 2018/2019, idealnu momčad Lige prvaka iste sezone, te UEFA-inu momčad godine 2019. Sve to u samo tri godine, tijekom kojih je postao i kapetan škotske reprezentacije.

Nemojte pokušavati - to je poruka koja najbolje opisuje priču Andya Robertsona. Njegova strast prema nogometu je nešto što proistječe iz ljubavi prema igri.

Gotovo polovinu svog života Bukowski je smatran propalim pokušajem pjesnika. Niti jedan izdavač nije bio spreman obratiti pozornost na njegova djela, ali on nije prestao pisati. Nije prestao pisati. Za Bukowskog, ljubav njegovog života bilo je pisanje. Jednom je rekao da bi umro kad sljedećeg dana ne bi nastavio pisati sljedeći stih poezije.

Slična je priča i Andya Robertsona. Bio je pogođen odbijanjem i sumnjama, ali je nastavio igrati, trenirati i trenirati još više. Nije se morao mučiti da bi to postigao, jer je to ono što voli raditi i prema čemu osjeća strast. Naporan rad dolazi prirodno.


"Nemoj pokušavati. To je jako važno: ne pokušavati, čak ni za Cadilace, stvaranje ili besmrtnost. Čekaj, i ako se ništa ne dogodi, još malo čekaj. To je poput bube visoko na zidu. Čekaš da ti se primakne. Kad ti dođe dovoljno blizu da je možeš dosegnuti, opali je jako i ubij je. Ili ako ti se sviđa kako izgleda - uzmi je za ljubimca." - Charles Bukowski.