U travnju prošle godine, kad je pandemija korona virusa zaustavila kompletan život u Ujedinjenom Kraljevstvu, ministar zdravstva Matt Hanckock je iskoristio televizijski intervju kako bi prozvao premierligaške igrače, sugerirajući kako bi se trebali odreći dijela svojih primanja i odigrati svoju ulogu u borbi protiv posljedica pandemije.
Bio je to i pokušaj da se skrene oštrica kritika javnosti s načina na koji se vlada borila protiv pandemije i kako bi se prst uperio na skupinu ljudi koju široka javnost često vidi kao preplaćenu. Ali, Hanckock je malo toga znao o naporima jednog premierligaškog igrača, koji je već podržavao najranjivije skupine društva, a uskoro će svojim radom inspirirati i cijelu naciju.
"Kako mogu pomoći?" napisao je Marcus Rashford u odgovoru na mail koji su mu u veljači prošle godine poslali iz organizacije FareShare. Napadač Manchester United je već prethodnog ljeta bio inspiriran radom inicijative ActiveAte koja se bavi distribucijom hrane ugroženoj djeci za vrijeme školskih praznika i bio je zabrinut da će nadolazeća pandemija donijeti to da će u sljedećim mjesecima još veći broj djece iz slabostojećih obitelji ostajati gladan.
"Jako je rijedak slučaj dobiti takvu ponudu u kojoj vas netko pita 'Kako ja mogu pomoći?'" kaže Alyson Walsh, komercijalna direktorica organizacije FareShare.
Do kraja lipnja, Rashford je pomogao prikupiti preko 20 milijuna funti za FareShare, višestruko nadmašivši svoj prvobitno postavljeni cilj od 100.000 funti. Dao je i svoju potporu kampanji Black Lives Matter, progovorio protiv online nasilja i proveo uspješnu kampanju koja je natjerala vladu da promijeni svoju odluku o ukidanju programa podjele besplatnih obroka za vrijeme ljetnih školskih praznika i donese odluku o ulaganju od čak 120 milijuna funti u "Covid ljetni program hrane", koji je pomogao brojci od 1,3 milijuna djece.
Rashfordovi napori su dijelom inspirirani i njegovim vlastitim iskustvom - dvadesettrogodišnji nogometaš je otvoreno govorio o tome koliko je program besplatne podjele hrane u školi bio važan za njega dok je bio dijete i koliko je naporno njegova majka Melanie, samohrana majka petero djece, morala raditi kako bi cijelu obitelj držala sitom.
"To je definitivno zbog toga što se on sjeća svoje obitelji, sjeća se sebe na školskim obrocima i koliko je teško bilo njegovoj majci." kaže Dave Horrocks, predsjednik Rashfordovog prvog kluba Fletcher Moss Rangersa. A upravo je u tom klubu Rashford počeo pokazivati svoj talent za nogomet, koji će ga na kraju izvući iz siromaštva i dovesti u situaciju da može pomagati drugima. Zasjao je na terenima u Wet Disdburyu, gdje je smješten Fletcher Moss, jednom postigavši čak 12 golova u utakmici. Mladi napadač je imao samo sedam godina kad je Horricks dobio poziv od skauta Manchester Uniteda, koji je pozvao Rashforda da trenira s klubom iz Premier lige.
Rashford se znao toliko izmoriti na prvim treninzima u Unitedu da bi zaspao uz jednog od starije braće, Dwainea ili Danea, na putu kući. Ali onda, kad bi stigao u skromnu obiteljsku kuću, ponovno bi 'oživio', vježbajući kontrolu lopte bacajući je na kosi krov i primajući je dok pada, ili trčeći da se priključi prijateljima u igri s loptom oko stabla trešnje ispred kuće.
"Igrao je nogomet koliko je god bilo moguće, jer je to ono što je želio raditi." kaže Horrocks.
Kad je imao jedanaest godina, kao priznanje za njegov izvanredni talent, ali i zbog njegovih teških životnih okolnosti, postao je namlađi igrač ikada kojije uključen u Unitedov program školarina. To je značilo pojačani raspored treninga, pohađanje škole Ashton-on-Mersey, koja je povezana s klubom, i život s preseljenje u udomiteljsku obitelj u blizini škole i trening centra Carrington.
"To je bio važan trenitak za njega, jer mu je to dalo dodatnu stabilnost." kaže Paul McGuinness, bivši trener u omladinskoj školi Uniteda.
Rani znakovi osviještenosti i empatije koje su obilježile Rashfordov aktivizam u posljednjih godinu dana, mogu se pronaći već u njegovom napredovanju kroz akademiju Uniteda. Dvadeseterostruki prvak Engleske se uvijek trudi polaznicima svoje akademije usaditi prave vrijednosti. Od svih mladih igrača se zahtijeva ljubaznost prema osoblju i posjetiteljima trening centra Carrington, suparnicima se uvijek poklanjaju zastavice, a radnicima u hotelima darovi.
"Marcus je imao priliku nekoliko puta to raditi. Svi oni dobiju priliku otići razgovarati s ljudima u kantini ili pokloniti im potpisani dres. Siguran sam da se to radi i u drugim klubovima, ali kad sam ja dolazio tamo, nisam to nigdje ranije vidio." kaže trener Unitedove U18 momčadi Colin Little.
Nošenje slavnog crvenog dresa na turnirima donosi mladićima iz omladinske škole priliku da osjete mali dio pozornosti navijača kakvu imaju igrači u prvoj momčadi. Kad je, kao šesnaestogodišnjak, Rashford bio dio momčadi koja je sudjelovala na jednom turniru u Sjevernoj Irskoj, uživao je u tome da udovoljava mladim navijačima koji su stajali u redu za autogram ili par riječi razgovora s budućim herojem.
"Bile su to prilično velike gomile ljudi. Djeca su dolazila, tražila autograme. On je bio jedan od onih koji su se doista angažirali oko obožavatelja i djece. On je to shvaćao kao dio ideje da je on u privilegiranoj poziciji, da može učiniti tu djecu sretnom i da može napraviti pozitivne stvari." kaže McGuinness.
Ta empatija, ta želja da se nešto vrati zajednici i da pomaže drugima, manje sretnima, je nešto što je Rashfordov suigrač iz omladinske škole Tosin Kehinde odmah prepoznao u njemu: "On je govorio kako ga je njegovo odrastanje izgradilo u čovjeka kakav jeste i koliko voli klub u kojem je počeo, Fletcher Moss. Uvijek je govorio o tome da želi otići natrag i sresti se s tom djecom kad god može. To je pomalo pokazivalo onu njegovu stranu koju vidimo danas. Kad igrate za Manchester United i reprezentaciju Engleske, neki ljudi bi promijenili svoj karakter i otišli glavom u oblake, ali to nikad nije bio slučaj s Marcusom."
Plodovi Rashfordovog humanitarnog rada su bili vidljivi i puno prije nego što je počeo surađivati s FareShare-om i prije nego što je javno digao glas 2020. godine. U vrijeme Božića 2018. godine, osobno je dijelio pakete s toplom odjećom, donjim rubljem i pastom za zube beskućnicima u Manchesteru, a sljedeće godine je imao sličnu akciju u suradnji s organizacijom Selfridges. Posjećivao je učenike u jednoj od svojih bivših škola, prenoseći im savjete i poruke inspiracije. Jednom je dao preko 1.000 funti kako bi osigurao da sva djeca za Božić kući ponesu kutiju čokolade. Nada se i kako će jednog dana osnovati svoju vlastitu humanitarnu fondaciju.
Dok mu je akademija Uniteda pružila platformu preko koje je njegova urođena nesebičnost imala priliku procvasti, oni koji su radili s njim u mladim kategorijama ne mogu, a niti ne pokušavaju, sebi preuzeti zasluge za širinu njegovog altruizma.
"To dolazi od Boga, mislim, kad jedan tako mladi čovjek radi takve stvari. To dolazi iznutra, to dolazi od njega samog. Ne mislim da je to nešto za što bi bilo tko drugi trebao preuzeti zasluge u bilo kojem smislu. Svima nama koji smo u nekom razdoblju radili s njim u klubu to donosi veliki osjećaj ponosa." kaže pomoćnik direktora Unitedove akademije Tony Whelan.
Gotovo redovno, u razgovoru sa svima koji su blisko surađivali s Rashfordom tijekom njegovog putovanja od početnika u akademiji do ikone Old Trafforda, pojavljuje se riječ 'zrelost'.
To se odnosi i na njegov talent, koji mu je omogućio da se kao dvanaestogodišnjak ravnopravno nosi s pet godina starijim kasnijim suigračima iz prve momčadi Paulom Pogbom i Jessejem Lingardom u kavezu jedan-na-jedan, ali i na njegovu sposobnost da se nosi s razočaranjima i koristi dobrodošle prilike.
Kad mu je napad Osgood-Schlatterove bolesti - bolnog osjećaja u koljenu, čestog kod adolescenata - privremeno oduzeo pokretljivost i brzinu, na primjer, on se koncentrirao na poboljšavanje drugih vještina, preselivši u sredinu terena, gdje je proširio svoj arsenal dodavanja.
A kad je u veljači 2016. godine ozljeda pred samu utakmicu Europa lige protiv Midtjyllanda na Old Traffordu izbacila iz igre Anthonya Martiala, stručni stožer Uniteda nije oklijevao dati priliku za debi u početnom sastavu osamnaestogodišnjem Rashfordu.
"Neću ništa mijenjati u taktici i formaciji. Marcus će ući u sastav. On je sposoban za to, uvjeren sam." rekao je svojim suradnicima u svlačionici pred početak utakmice tadašnji menadžer Uniteda Louis van Gaal.
Van Gaalovo povjerenje je bilo dobro utemeljeno. Rashford je zaigrao poput veterana i postigao dva gola u pobjedi rezultatom 5:1, a tri dana kasnije je u svom premierligaškom debiju zabio dva gola i Arsenalu.
"Imao sam zadatak objasniti mu postavljanje kod prekida." prisjeća se Frans Hoek, jedan od Van Gaalovih suradnika brze pripreme za utakmicu protiv Midtjyllanda i nastavlja: "Otišao sam do njega i pogledao ga u oči. Naravno, sigurno je bio nervozan, ali to se nije moglo vidjeti. Bio je koncentriran na ono što treba napraviti. Ostavio je vrlo jak utisak na mene. Taj pogled u njegovim očima je govorio 'OK, sada imam priliku i pokazat ću što znam'. On je poseban karakter, a posebni karakteri mogu napraviti nevjerojatne stvari, stvari koje vas iznenade. Najljepša stvar za mene je to što on platformu koju ima koristi kako bi pomagao drugim ljudima. 'Zreo' je riječ koja ga jako dobro opisuje."
Nije, stoga, neko iznenađenje da se Rashford ponašao kao odrasli među bučnom djecom kad je britanski parlament glasao protiv prijedloga laburističke partije da se produži program besplatnih obroka. U više je navrata pisao poslanicima apelirajući da stave po strani političke razlike za više dobro, pokušavajući izgladiti tenzije koje su veće nego one koje je on sam umirio zaradivši potporu protivničkih navijača, igrača i klubova. Iskoristio je i društvene medije kako bi svoje pratitelje zamolio da se suzdrže od vrijeđanja političara, navodeći svoje iskustvo mete online nasilja kao nešto što nitko ne bi trebao proživljavati.
Inspirirani Rashfordovom borbom protiv dječje gladi i dijeleći njegov očaj zbog odluke kojom je ukinut program besplatnih obroka, koji je osiguravao djeci iz siromašnih obitelji vaučere za hranu vrijedne 15 funti tjedno u vrijeme dok traju školski praznici, vlasnici kafića, restorana, pabova, pa čak i lokalne vlasti širom zemlje su počele popunjavati tu prazninu. Rashfordov profil na Twitteru je bio jedan od najposjećenijih na svijetu u listopadu prošle godine kad je obavještavao tim putem svoje pratitelje o tome gdje mogu pronaći hranu za ranjive skupine.
Istog mjeseca je proglašen članom viteškog reda britanskog carstva, zaokruživši trilogiju nagrada započetu od strane udruge profesionalnih nogometaša i od strane nogometnih novinara, a uslijedile su i nagrade gradskog vijeća Manchestera i nagrada Ponos Britanije.
Umjesto da zbog svih ovih nagrada proglasi posao dobro obavljenim i uživa u njegovim plodovima, Rashford je nastavio raditi svoj izvanredan posao izvan terena. U studenom ga je premijer Boris Johnson pozvao da on obznani vladin program borbe protiv dječje gladi u koji će tijekom zime i cijele godine biti uloženo 170 milijuna funti.
Ta je vijest stigla samo nekoliko dana nakon što se Rashford udružio s kompanijom Burberry u pokretanju niza inicijativa pomoći ranjivim skupinama društva, uključujući po 25.000 funti pomoći za dva dječja kluba u kojima je on nekada trenirao i donaciju organizaciji FareShare kojom će se moći financirati 200.000 obroka.
U pismu desetogodišnjem sebi koje je napisao za tu kampanju, Rashford je napisao: "Za mladog dječaka koji priča tako malo, jednog dana ćeš imati glas koji govori u ime mnogih."
Uz neograničene rezerve empatije i hrabrosti da se bori za svoja uvjerenja, Rashford je već uspio osigurati stvarnu promjenu i izrasti u ikonu i uzor generacije. On je svoj doprinos već dao i sasvim sigurno će ga nastaviti davati, a sada je red i na druge da mu se priključe.