Paulo Bruno Exeqiuel Dybala je rođen 15. studenog 1993. godine u Argentini, ali njegovi su korijeni poljski, budući da je njegova obitelj zbog Drugog svjetskog rata preselila u Argentinu.
Ljubav prema nogometu pojavila se od ranog djetinjstva, a nogomet je počeo trenirati u akademiji AC Cordoba Instituto 2003. godine, gdje je ostao do 2011. Profesionalni debi je upisao već te 2011. godine u argentinskoj drugoj ligi. S 18 godina je postigao 17 golova u 38 utakmica i tako srušio rekord legendarnog argentinskog reprezentativa Marija Kempesa.
Vidjevši njegovu statistiku, u tadašnjem talijanskom prvoligašu Palermu su ga odlučili dovesti u svoje redove 2012. godine. Međutim, Palermo je već bio u silaznoj putanji i ni Dybala ih nije mogao spasiti od ispadanja u Serie B. Ipak, već u sljedećoj sezoni je s učinkom od 11 golova i asistencija dao svoj doprinos povratku u elitno društvo.
Sezona 2014./2015. je bila njegova najbolja u tom sicilijanskom klubu, a ujedno i posljednja. Ubilježio je skor od 23 gola i asistencije, odnosno 0.7 golova ili asistencija po odigranih 90 minuta. Zabijao je velikim klubovima, kao što su Napoli, Inter, Milan, Roma i Atalanta, a Palermo je sezonu završio na visokom devetom mjestu.
Brojni veliki klubovi su do tog trenutka pokazali interes za njegove usluge, a doveo ga je Juventus, koji je za njega 2015. godine platio odštetu u iznosu od 32 milijuna eura, prilično veliki novac za igrača koji je u to vrijeme bio tek potencijal za budućnost i od kojega se očekivalo da postane još bolji.
U svojoj prvoj sezoni u Juventusu, Dybala je upisao 30 golova i asistencija (0.88 po utakmici) i pomogao tom klubu da osvoji još jedan naslov prvaka Italije, kao i talijanski kup te počeo pokazivati znakove napretka prema onome što se od njega očekivalo.
Sezona 2016./2017. je bila također sjajna za njega, jer je ponudio učinak od 28 golova i asistencija (0.75 po 90 minuta), a praktički je sam iz Lige prvaka izbacio Barcelonu, predvođenu Leom Messijem, njegovim suigračem iz reprezentacije i igračem čiji je nasljednik prema nekim najavama trebao postati. Sljedeće sezone bio je treći najbolji strijelac Serie A s 22 ligaška gola.
Pet naslova prvaka države, četiri kupa i tri superkupa - sjajan učinak za igrača u kojega ni najbliža obitelj nije imala povjerenja. Njegov otac bio je jedini iz obitelji koji mu je pružao potporu i vjerovao u njega, a na kraju se pokazalo kako je bio u pravu.
Naredne sezone bile su obilježene ozljedama. Ipak, u dosadašnjoj karijeri je upisao gotovo 200 golova i asistencija, a pred njim je još puno toga.