Puno ime: Robert Bernard Fowler
Datum roðenja: 9. travanj 1975.
Mjesto roðenja: Liverpool, Engleska
Visina: 1.76m
Klub: Liverpool
Prethodni klubovi: Liverpool, Leeds United, Manchester City

Robbie Fowler je roðen 9. travnja 1975. godine u Liverpoolu. Kao djecak, bio je navijac Evertona. Dok je pohaðao srednju školu izabran je da zaigra u gradskoj školskoj reprezentaciji djecaka do 14 godina, gdje ga je zapazio skaut FC Liverpoola Jim Aspinali. Dvije godine kasnije potpisao je prvi juniorski ugovor sa tim klubom, a prvi profesionalni ugovor potpisao je na svoj sedamnaesti roðendan. 1993. je sa engleskom U-18 reprezentacijom osvojio naslov europskih prvaka.

Službeni debi u dresu Liverpoola pod vodstvom Greamea Sounessa ubilježio je u utakmici Liga kupa protiv Fulhama u rujnu 1993. godine. Postigao je pogodak u pobjedi od 3:1, a u uzvratnoj utakmici dva tjedna kasnije postigao je svih pet golova u pobjedi Liverpoola rezultatom 5:0, postavši tako tek cetvrti igrac u bogatoj povijesti ovog kluba koji je uspio postici pet pogodaka u jednoj službenoj utakmici. Vec u svojoj petoj premierligaškoj utakmici postigao je svoj prvi hat-trick. 12 golova u prvih 13 utakmica za Liverpool osigurali su mu mjesto u mladoj engleskoj reprezentaciji, za koju je postigao gol vec nakon tri minute svog debitantskog nastupa, u utakmici protiv San Marina. Do kraja sezone 1993./94. postigao je 18 golova u sjajnoj debitantskoj sezoni, unatoc tome što je dva mjeseca propustio zbog napuknuca kosti u gležnju.

Sljedecu sezonu zapoceo je dobrim nastupima, postigavši hat-trick u utakmici protiv Arsenala u razmaku od samo 4 minute i 32 sekunde, postavši tako vlasnik rekorda, s obzirom da je to najbrži hat-trick u povijesti nogometa. Po prvi put u karijeri dobio je crveni karton u utakmici mlade reprezentacije protiv Albanije, a u prosincu je kažnjen od nogometnog saveza zbog incidenta na utakmici sa Leicesterom. Sezonu je završio sa 31 postignutim golom u svim natjecanjima, a proglašen je najboljim mladim igracem te sezone.

U sezoni 1995./96. nadmašio je sam sebe, postigavši 36 golova u svim natjecanjima. U utakmici protiv Hrvatske debitirao je za A reprezentaciju Engleske, a brojku od 30 postignutih golova premašio je i u sezoni koja je uslijedila.

U veljaci 1998. stigla je prva crna tocka u karijeri. Teška ozljeda odvojila ga je od terena na više mjeseci, a zbog istog razloga morao je propustiti i Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine.

Sa 18 golova vratio se u sezoni 1998./99., no ona je ipak ostala obilježena kontroverznim slavljem nakon postignutog gola u gradskom derbiju protiv Evertona, kada se sagnuo ispred navijaca Evertona glumeci da šmrce prah sa crte koja obilježava gol-aut liniju, nakon cega je kažnjen sa šest utakmica zabrane igranja.

Nakon tog trenutka teško je dolazio do minutaže u momcadi pod vodstvom menadžera Gerarda Houlliera, koji je preferirao napadacki dvojac Michael Owen - Emile Heskey, koji je predvodio i napad engleske reprezentacije. Ipak, uspio je postici golove u finalnim utakmicama Liga kupa, protiv Birminghama, i Kupa UEFA protiv Alavesa.

U listopadu 2001. godine uspio je ponovno, nakon više od dvije godine, postici prvenstveni hat-trick, u susretu protiv Leicestera, ali vec u sljedecoj utakmici ponovno je bio na klupi. Posljednji nastup u tom prvom razdoblju igranja za Liverpool bio je u utakmici protiv Sunderlanda, kada je zamijenjen na poluvremenu. Nakon više od dvije sezone igranja u sporednoj ulozi na Anfieldu, unatoc popularnosti meðu navijacima, Fowler se odlucio promijeniti sredinu i preci u Leeds za odštetu od 16,5 milijuna eura. U Leedsu je igrao dobro i osigurao je sebi mjesto u ekspediciji engleske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 2002. godine, ali je u Koreji i Japanu ubilježio samo jedan nastup, i to ušavši sa klupe u utakmici protiv Danske.

Pred pocetak sezone 2002./2003. stara ozljeda kuka mu se pogoršala, a na teren se vratio tek u prosincu. Boreci se sa slabom fizickom spremom i situacijom u klubu, koji su napustili svi važniji igraci, njegova je forma, a time i vrijednost na tržištu, bila u drasticnom padu. Ipak, uspio je ubilježiti 15 golova u 31 odigranoj utakmici u dresu Leedsa.

Nakon dugotrajne sage oko transfera, Fowler je u sezoni 2002./03. preselio u Manchester City. Naime, najprije je Fowler odbio mogucnost prelaska u taj klub, a nakon toga je sukob menadžera Kevina Keagana i predsjednika Davida Bernsteina, koji nije bio za transfer zbog zabrinutosti za Fowlerovu zdravstvenu situaciju, doveo do odlaska Bernsteina iz kluba. Nakon dodatnog uvjeravanja od strane Keagena, Fowler se ipak odlucio potpisati u sijecnju 2003. godine, za odštetu od 4,5 milijuna eura i dodatnih 4,5 milijuna u ovisnosti o broju nastupa. Bizarni uvjeti transfera predviðali su da Leeds i dalje placa najveci dio njegove mjesecne place. U dersu novog kluba debitirao je 1. veljace 2003. protiv West Bromwich Albiona, no pocetak karijere u dresu Manchester Citya bio je loš i u ostatku sezone postigao je samo dva gola.

Problemi sa formom nastavili su se i u sezoni 2003./04., u kojoj je samo devet puta odigrao svih 90 minuta. Dolazak njegovog dobrog prijatelja Stevea McManamana iz Real Madrida donio je nadu u novi preporod, ali njihovo uspješno partnerstvo iz Liverpoola nije se nastavilo i u Manchester Cityu onako kako se ocekivalo, a od navijaca i novinara najcešce su stizale kritike zbog visokih primanja i loših igara. 2004. godine Fowler je razmišljao cak i o odlasku u igracku mirovinu, ali Kevin Keagan i Stuart Pearce uvjerili su ga da nastavi karijeru.

U drugom dijelu sezone 2004./05. pokazao je veliki napredak, a 28. veljace 2005. postigao je svoj 150-ti premierligaški pogodak. Meðutim, njegov promašeni jedanaesterac u posljednjoj minuti posljednje utakmice sezone protiv Middlesbrougha zatvorio je klubu vrata Kupa UEFA. Fowler je sezonu završio kao najbolji klupski strijelac, a napokon je dobio i povjerenje navijaca, u cijem je glasovanju završio meðu prva tri igraca u sezoni.

Na pocetku sezone 2005./06. ponovno se borio sa ozljedama, te je u prva cetiri mjeseca ubilježio samo dvanastupa, oba puta ušavši sa klupe. Prvi nastup u pocetnih jedanaest ubilježio je tek 7. sijecnja 2006. u utakmici FA kupa protiv Scunthorpea, u kojoj je ponovno postigao hat-trick. Sljedeceg tjedna, ušavši ponovno sa klupe, postigao je treci pogodak u gradskom derbiju protiv Manchester Uniteda, za pobjedu svoje momcadi rezultatom 3:1. Nacin na koji je proslavio postignuti gol pokazao se znacajnim u tjednima koji su uslijedili. Naime, tada je otrcao prema navijacima Manchester Uniteda pokazujuci im pet prstiju, cime im je želio dati do znanja Liverpoolovih pet naslova europskih prvaka, u poreðenju sa njihova dva. Nakon još samo dvije utakmice u dresu Citya, vratio se u Liverpool u transferu bez odštete.

27. sijecnja 2006. Fowler je ponovno potpisao ugovor sa svojim prvim klubom, Liverpoolom, ovaj put do kraja sezone. Njegov povratak toplo je pozdravljen od navijaca, ciji je ljubimac ostao svih prethodnih godina. I Fowler sam je ostao navijac Liverpoola nakon prvog odlaska iz tog kluba, a na finalu Lige prvaka 2005. godine bio je meðu navijacima na stadionu u Istanbulu.

Novu debi u dresu Liverpoola stigao je u veljaci 2006. godine, u utakmici protiv Birminghama, a malo mu je nedostajalo da odmah zabije i prvi gol - lopta se zakoprcala u mreži nakon njegovog udarca, ali suci su gol poništili zbog zaleða. Još su mu dva gola u narednim utakmicama poništena zbog zaleða, a prvi priznati zabio je ipak 15. ožujka, u utakmici protiv Fulhama, kluba kojemu je zabio i svoj prvi gol u dresu Liverpoola 13 godina ranije. Sljedeci gol, u utakmici protiv West Bromwich Albiona, znacio je i da je prestigao Kevina Keagana na listi najboljih klupskih strijelaca svih vremena.

U svibnju 2006. godine menadžer Rafa Benitez ponudio mu je novi jednogodišnji ugovor, kojega je Fowler objerucke prihvatio, a potpisivanje ugovora proslavio je postigavši gol u posljednjoj utakmici sezone protiv Portsmoutha. U finalu FA kupa nije mogao igrati zbog toga što je vec ranije igrao u tom natjecanju za Manchester City, no zajedno sa suigracima proslavio je osvajanje još jednog trofeja.

5. prosinca 2006. godine Robbie Fowler je u utakmici protiv Galatasaraya postigao svoj prvi pogodak u Ligi prvaka, a u posljednjoj minuti istog susreta zabio je i drugi put.