Puno ime: Fabio Mamerto Cannavaro
Datum roðenja: 13. rujan 1973.
Mjesto roðenja: Napulj, Italija
Visina: 1.76m
Klub: Juventus
Prethodni klubovi: Napoli, Parma, Inter, Juventus, Real Madrid

Fabio Cannavaro roðen je u Napulju 13. rujna 1973. godine, kao drugo od troje djece svojih roditelja (ima sestru Renatu i brata, takoðer nogometaša, Paola). Nogomet je poceo igrati sa osam godina, a sa jedanaest godina se pridružio omladinskoj školi Napolija. To je bilo zlatno razdoblje za taj klub: Napoli je po prvi put u svojoj povijesti postao prvakom Italije predvoðen najboljim nogometašem svijeta tih godina, Maradonom, a mali Fabio imao je priliku kao skupljac lopti izbliza gledati svog idola.

Osim Maradone, u momcadi Napolija bio je i njegov pravi uzor, Ciro Ferrara, od kojega je Fabio naucio prakticki sve elemente defanzivne igre. Jednom, dok je još bio clan juniorske momcadi, oštro je na treningu uklizao prema Maradoni, nakon cega ga je jedan od klupskih direktora oštro ukorio, no Argentinac je stao u njegovu obranu, pohvalivši njegovu igru.

Kada je 7. ožujka 1993. Cannavaro debitirao u prvoj momcadi Napolija u utakmici protiv Juventusa, Maradona je vec bio daleko od Napulja i navijaci su bili spremni u njemu pronaci svog novog ljubimca. Rezultati, meðutim, nisu bili tako uzbudljivi i momcad je našla u borbi za opstanak, no Cannavaro je sa samo 20 godina pokazivao svoje velike kvalitete, a posebno se isticao eksplozivnošcu, koja ga je ucinila jednim od najbržih obrambenih nogometaša Serie A.

Avantura u rodnom Napulju završila je u ljeto 1995. godine, kada je preselio u Parmu, gdje je sa Gigiem Buffonom i Lilianom Thuramom cinio jednu od obrana kojoj su se divili svi ljubitelji nogometa u Europi. Ta je momcad, prvenstveno zahvaljujuci njima, osvojila talijanski kup, Kup UEFA, talijanski Superkup i došla na korak od osvajanja Scudetta.

U sezoni 2001./2002., nakon odlaska Thurama i Buffona u Juventus, Cannavaro je dobio kapetansku vrpcu u Parmi. Postao je pravi lider momcadi, a to se pokazalo izuzetno važnom ulogom, s obzirom da se momcad našla u problemima, te se cijele sezone borila za opstanak u ligi. Na kraju je ipak došlo zadovoljstvo u vidu osvajanja talijanskog kupa, pobjedom u finalnoj utakmici protiv Juventusa. Bio je to treci kup Parme u povijesti kluba, a drugi sa Cannavarom u momcadi, iako je finalnu utakmicu propustio zbog crvenog kartona dobivenog u polufinalu protiv Brescie.

Nakon sedam godina provedenih u Parmi, u ljeto 2002. godine novi kapetan talijanske reprezentacije odlucio se za prelazak u redove milanskog Intera, gdje je postao novi lider momcadi, zajedno sa Bobom Vieriem.

Osim klupske karijere u Napoliju, Parmi i Interu, uspješni su bili i njegovi nastupi u talijanskim reprezentacijama. Sa U-21 reprezentacijom pod vodstvom Cesarea Maldinija dva je puta osvojen naslov europskog prvaka (1994. i 1996.), a debi za najjacu nacionalnu momcad stigao je 22. sijecnja 1997. godine. Uslijedili su nastupi na europskom prvenstvu 2000. godine, te na svjetskim prvenstvima 1998. i 2002. godine, nakon cega je postao kapetan reprezentacije. Po završetku nesretnog svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu, Paolo Maldini je napustio reprezentaciju, a kapetansku vrpcu dobio je Cannavaro. Njegovo razdoblje u ulozi kapetana zapocelo je kvalifikacijom na Europsko prvenstvo 2004. godine u Portugalu.

Nakon portugalskog turnira, pri kraju prijelaznog roka, Cannavaro je dres Intera zamijenio onim Juventusa, gdje ga je izmeðu ostalih, cekao i njegov suigrac sa pocetaka karijere Ciro Ferrara.

Na terenu su se uspjesi redali jedan za drugim. Fabio je postao kljucni igrac obrane Bianconera, a Juventus je stigao do dva Scudetta. Na klupi u Torinu je, jednako kao i danas u Madridu, sjedio Fabio Capello, sa kojim je uvijek odlicno suraðivao. U sezoni 2004./2005. odigrao je bez izgubljene utakmice. Odigrao je 38 utakmica i postigao dva gola. U sezoni 2005./2006. pred Juventusom je stajao zadatak obraniti naslov, što su na kraju i uspjeli, sa Cannavarom i dalje u jednoj od glavnih uloga.

Na terenu, Juventus je osvojio naslov, ali u ljeto 2006. godine poznati Calciopoli skandal žestoko je potresao temelje Juventusa, koji je prisiljen krenuti u novu sezonu iz Serie B, sa novim klupskim vodstvom i bez najveceg dijela prvotimaca iz protekle sezone. Iako je i njega cijeli dogaðaj pogodio, Cannavaro se uspio distancirati od tih dogaðaja i odvesti svoju momcad do naslova svjetskog prvaka u Njemackoj.

Uskoro je Fabio Cannavaro, zajedno sa svojim imenjakom, trenerom Capellom, preselio u redove madridskog Reala, objasnivši svoju odluku rijecima: "To je klub u kojem bi svaki nogometaš želio zaigrati jednom u životu. U ovom trenutku moje karijere, to je vjerojatno posljednja prilika za mene, prilika koju nisam mogao odbiti..."

Zahvaljujuci ponajviše dobrim nastupima na Svjetskom prvenstvu u Njemackoj, Cannavaro je do kraja 2006. godine proglašen najboljim nogometašem u dva najcjenjenija svjetska izbora - dobio je Zlatnu loptu France Footballa za najboljeg nogometaša u Europi, nagradu koju dodjeljuju eminentni europski sportski novinari, te FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša na svijetu, u glasovanju u kojem sudjeluju svi svjetski izbornici i kapetani nacionalnih momcadi.

Nakon ne previše uspješnog razdoblja u Realu, Cannavaro se pred pocetak sezone 2009./2010. vratio u Juventus, gdje ga navijaci nisu docekali raširenih ruku, a loši rezultati momcadi samo su upotpunili loš dojam prve povratnicke sezone.