Puno ime: Raúl González Blanco
Datum rođenja: 27. lipanj 1977.
Mjesto rođenja: Villaverde, Madrid, Španjolska
Visina: 180 cm
Klub: Al Sadd
Prethodni klubovi: Schalke 04, Real Madrid, Atletico Madrid (mlaðe kategorije)



Raúl González Blanco rođen je u madridskom predgraðu Marconi de San Cristóbal de los Ángeles, Njegov otac, Pedro, bio je u to vrijeme veliki navijac madridskog Atletica, kluba u kojem je i Raul zapoceo trenirati sa trinaest godina, nakon kratkog vremena provedenog u malom lokalnom klubu San Cristobal. Meðutim, treneri u omladinskoj školi Atletica nisu u njemu ništa posebno primjetili, buduci da je bio vrlo mršav i nizak. Unatoc tome, on se probijao kroz mlaðe uzraste kluba, a dogurao je i do španjolske U-15 reprezentacije. cinilo se kako mu se otvaraju vrata prema profesionalnoj momcadi, ali upravo kada je trebao preci u najstarije kategorije juniorskog pogona, tadašnji vlasnik i predsjednik kluba, Jesus Gil, raspustio je cjelokupnu omladinsku školu, kako bi uštedio novac.

Ubrzo je, stoga, prešao u redove najljuceg rivala, Reala, a vec u sezoni 1994./95. probio se do prve momcadi. Tu sezonu zapoceo je u "C" momcadi, a u prvih sedam utakmica postigao je 13 golova. U listopadu 1994. godine, trener prve momcadi, Jorge Valdano, uvrstio ga je u prvu momcad. Sa samo sedamnaest godina i cetiri mjeseca, Raul je postao najmlaði igrac koji je ikada ponio dres kraljevskog kluba, debitiravši ranije i od prethodnog vlasnika te "titule", Emilia Butraguena.

U 28 utakmica odigranih u svojoj prvoj sezoni Raul je postigao devet golova, ukljucujuci onaj u svojoj drugoj utakmici protiv Atletica, a odmah je stigao i prvi naslov prvaka Španjolske.

U listopadu 1996. godine ubilježio je svoj prvi nastup u reprezentaciji Španjolske, u susretu protiv ceške. Meðutim, u dresu reprezentacije nikada nije pružao onako kvalitetne igre kao što je to cinio u Realu, te su mu neki dodijelili i neslavan naslov najveceg razocarenja na reprezentativnom planu.

Raul je bio kljucni igrac u osvajanju šest velikih Realovih naslova u periodu od 1997. do 2003. godine. Sa Realom je osvojio tri naslova europskog prvaka, 1998. 2000. i 2003. godine, postigavši u posljednjem finalu odlucujuci gol. Na domacoj sceni, Real je u tom razdoblju osvojio tri naslova prvaka Španjolske - 1997. 2001. i 2003. godine. Nakon što je Fernando Hierro 2002. godine otišao u igracku mirovinu, raul je postao kapetan i Reala i španjolske reprezentacije.

Nakon 2003. godine zapocele su i kritike na racun njegovih igara od strane medija, pa cak i dijela navijaca, buduci da Real u posljednje cetiri godine nije uspio doci ni do jednog trofeja, kako na meðunarodnoj, tako ni na domacoj sceni. Raul je cak doðao u situaciju da utakmice cesto pocinje kao rezerva, i u klubu i u reprezentaciji, tako da su se pojavile sumnje u to koliko on još može dati u vrhunskom nogometu.

Golom u utakmici Lige prvaka protiv Olympiakosa, 28. rujna 2005. godine, postao je prvi igrac koji je u tom natjecanju postigao 50 golova, pretekavši drugu veliku legendu Reala, Alfreda di Stefana. Trenutno je Raul prvi strijelac najjaceg svjetskog klupskog natjecanja, sa 56 postignutih golova. Raul je vlasnik još jednog španjolskog rekorda - kada je svoju momcad kao kapetan izveo na teren u utakmici protiv San Marina 12. listopada 2005. godine, prestigao je svog prethodnika sa kapetanskom vrpcom, Fernanda Hierra, po broju nastupa za reprezentaciju, ako se izuzmu vratari. Golom u utakmici protiv Tunisa na Svjetskom prvenstvu u Njemackoj, postao je 18. igrac koji je postizao golove na tri razlicita svjetska prvenstva.

Posljednjih godina Raul je pomalo istisnut iz prve momcadi Reala, a oprostio se i od reprezentacije. Zbog želje da i dalje igra pred pocetak sezone 2010./2011. oprostio se od Reala i potpisao dvogodišnji ugovor sa njemackim bundesligašem Schalkeom. U tom je klubu proveo dvije sezone, nakon čega je preselio u Al Sadd iz Katara.