Po prvi put u povijesti ove će se godine jedno svjetsko prvenstvo za mlade reprezentacije, koje se igra na ljeto u Turskoj, odigrati bez dvije najuspješnije južnoameričke države, Argentine i Brazila.


Mladi nogometaši Argentine i Brazila nisu ostvarili dovoljno dobar plasman u južnoameričkim kvalifikacijama za U-20 svjetski prvenstvo, budući da se nisu niti plasirali u drugi krug kvalifikacija, gdje se šest momčadi bore za četiri mjesta.

Brazil, aktualni svjetski prvak, je na opće iznenađenje završio kao posljednji u svojoj skupini u kojoj je bilo pet reprezentacija, dok je Argentina u svojoj skupini završila kao pretposljednja, pa im je pobjeda u posljednjem kolu protiv rezervirane Kolumbije donijela slabu utjehu.

Argentina je na ovoj razini naslov svjetskog prvaka između 1995. i 2007. godine osvajala čak pet puta i jasno je kako je nakon toga uslijedio veliki pad u standardima njihovih mlađih kategorija. Međutim, s obzirom da su u ovogodišnjim kvalifikacijama imali prednost domaćeg terena, očekivalo se da će aktualna mlada reprezentacija ipak izboriti plasman u Tursku, posebno jer su u natjecanje ušli s petoricom igrača u momčadi koje lokalni mediji nazivaju 'fantastična petorka'.

Prenapuhana reputacija vjerojatno ima utjecaja na razočaravajuće rezultate južnoameričkih giganata. Klubovi, menadžeri i novinari stvaraju veliki pritisak na igrače dajući im status wonderkinda olako i prerano.

U svakom slučaju, i Argentina i Brazil sigurno imaju kvalitetne igrače koji se mogu izdignuti iznad trenutnih problema. Za primjer, 1992. godine su dio brazilske reprezentacije koja nije došla ni blizu plasmanu na Olimpijske igre u Barceloni bili Cafu i Roberto Carlos, kasnije godinama najbolji bekovski par na svijetu.

Ima onih koji vjeruju kako doza neuspjeha u ranoj mladosti može biti od velike koristi igračima u kasnijoj karijeri, a uvijek je vrijedno zapamtiti kako u mlađim kategorijama rezultati i nisu, ili barem ne bi trebali biti, uvijek u prvom planu. Glavni zadatak mlađih kategoija, pa i one U-20, je odgajati igrače za seniorsku momčad na duge staze.

Rana eliminacija Argentine i Brazila može se zasigurno gledati kao neuspjeh, ne toliko zbog činjenice da neće biti u mogućnosti povećati svoju veliku zbirku trofeja, nego zbog toga što će propustiti priliku dobiti veliko međunarodno iskustvo - neće igrati na pet odlučujućih utakmica južnoameričkog U-20 prvenstva, a da i ne spominjemo utakmice na svjetskom prvenstvu u Turskoj.


Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Naravno, svaka medalja ima dvije strane, pa tako i na ovu priču možemo gledati i drugačije. Ako su Argentina i Brazil eliminirani već sada, to znači da su njihovi protivnici bili bolji. Dvije velike reprezentacije u svojim redovima nisu imale nikoga tko se može mjeriti s kvalitetom ljevonogog kolumbijskog playmakera Juana Fernanda Quintera, igrača koji bi mogao dati veliki doprinos i na seniorskom Svjetskom prvenstvu u Brazilu sljedeće godine. S njegovim raznovrsnim idejama i rješenjima, te sjajnim loptama koje paraju protivničke obrane na dva dijela, Quintera je pravo zadovoljstvo gledati na terenu.

Isto vrijedi i za Nica Lopeza, ljevonogog urugvajskog napadača izuzetno inteligentnih kretnji. Ili još jednog ljevonogog igrača, njegovog dinamičnog suigrača Diega Laxalta, koji igra u veznom redu. Pažnju privlači i brzonogi paragvajski veznjak Jorge Rojas, kao i kompletnost Čileanca Bryana Rabella.

Peruanski napadački dvojac Yordy Reyna i Cristian Benavente su opasnost za svaku obranu, dok je Ekvadorac Carlos Gruezo veznjak koji se ne ističe spektakularnim potezima, ali svojom mirnoćom i kvalitetnim rješenjima pokreće svoju momčad.

Svaki od nabrojanih igrača nadmašio je svojim dosadašnjim igrama razvikane argentinske i brazilske zvijezde u nastajanju, a jedno od objašnjenja za to govori kako su oni imali priliku igrati u momčadima koje puno bolje zajednički funkcioniraju. U posljednjim utakmicama, niti Argentina niti Brazil nisu doista izgledali kao momčad. Argentina je imala pojedine svijetle trenutke, ali u slučaju Brazila bilo je teško identificirati bilo kakvu jasnu ideju u njihovoj igri.

A ako su u napadačkom dijelu igre ostali nedorečeni, što tek reći za njihove obrane. U drugom poluvremenu utakmice u kojoj je Brazila rezultatom 2:1 poražena od Paragvaja činilo se kako se argentinski stoperski dvojac Lisandro Magallan i Lautaro Gianetti po prvi put vide na terenu. Niti su pokrivali jedan drugoga, niti su zajednički uspijevali istrčati kako bi ostavili protivnike u zaleđu. Čak pet puta obojica su izbacivani iz igre jednim jednostavnim dodavanjem.

Brazilska obrana bila je još lošija. Nitko nije pokrivao ofanzivno orijentirane bočne igrače, nije bilo pritiska na loptu, a ni najmanje ideje kako igrati s visoko postavljenom obranom, dok je jedan od stopera, kapetan momčadi Luan, konstantno lutao prema unatrag. Za Brazil je možda i dobro da se nisu plasirali u drugu fazu kvalifikacija, jer bi ih tamo čekale utakmice protiv Kolumbije, u kojima bi spomenuti Quintero napravio njihovu obranu doista smiješnom.